Jadran Zalokar- Rijeka, Hrvatska

Jadran Zalokar

BIOGRAFIJA:  JADRAN ZALOKAR

Rođen je 29. srpnja 1947. u Ljubljani. Doktor filozofskih znanosti, likovni umjetnik. Radio je kao viši knjižničar u Sveučilišnoj knjižnici u Rijeci. Sada penzioner.

Duhovni učitelj zena i tantre.

U Rijeci je 1990. inaugurirao mišljenje planetarnog poliloga i od tada održava cikluse predavanja o duhovnim temama i značajkama duhovnosti trećeg tisućljeća.

Slikarstvom se bavi preko trideset godina razvijajući stil spiritualnog slikarstva.

Zadnjih desetak godina crta hajgu, ilustrira haiku-stihove i zbirke.

Nagrađivan i pohvaljen autor, predsjednik je i među osnivačima Društva haiku-pjesnika Rijeka i jedan je od prvih članova Zajednice Humanitas koju obogaćuje svojim izvrsnim poznavanjem duhovnih tradicija Istoka.

Kao pjesnik haikua uvršten je u nekoliko antologija u zemlji i svijetu, a do sada je objavio sljedeće zbirke haikua: Haiku vremeplov/Haiku time machine, 1996, Haiku-antologija (u koautorstvu s dr.

Milom Stamenkovićem) Hvatanje sjenke vjetra/Grasping the shadow of wind, 1999; Osmijeh putnika/Smiling wanderer, 1998; Putnikova duga/The travellers rainbow, 2001; Dah mora/Breath of the Sea, 2002; Poljubac daljina/Kiss of Distances, 2004.

Sudjeluje u radu haiku-susreta u zemlji, objavljuje u zbornicima i časopisima Vrabac/Sparrow i Haiku, autor je mnogih recenzija, esejai pogovora, te je primio nekoliko nagrada i pohvala u zemlji i Japanu.

Nakon sinocne oluje

ostao samo jauk slomljenog cvijeta

i mrtvih latica.

Skok skakavca

s balkona – nije mi dao

da ga pomilujem.

Od zamaha do zamaha

stara lepeza

sve zivahnija.

Kisi jutarnje

na mokrom liscu bijeli se

pero galeba.

Na sigi

s kisnim kapima slijepilo se

pero goluba.

Uz proljetnu livadu

na zidicu nanizane bocice

ispijene rakije.

Sustanjem

opalo lisce ususkuje

jednu uspomenu.

Beskucnika

ni na vidiku – ulicni macak

ne zaobilazi kantu za smece.

Izgleda

tako zivo – smrznuti

pupoljak ruze.

S balkona

najduzi skok

malog skakavca.

Puni mjesec

smezuravi starac pod hrastom

Ponosno mice brkovima.

Ljetni oblaci –

 Tek njusnu cvijet

Veliki kukac 

Na ljetnoj buri

 Zvoni zvon Praznoga zvuka.

Intervju sa Jadranom Zalokarom
17.8. 2010.

U RIJECI MIRIS SVITANJA

Duhovni učitelj zena i tantre, doktor filozofskih znanosti,Jadran Zalokar.

Kakav je bio put do fenomena ovih nauka ?

Moj duhovni put je započeo prije 40 i više godine studijem i straživanjem zapadnjačke filozofije. Zatim se moj filozofski interes proširio i na istočnjačku filozofiju.

Proučavao sam Upanishade i buddhizam, uz ostalo, prije svega škole joge. Proučavao sam daoizam i zen. Postepeno je moj teoretski interes prerastao u duhovno nastojanje. Postao sam duhovni SADHAKA i to me konacno dovelo do izvornog zena i tantre. Imao sam mnogo duhovnih Učitelja ali prije svega želim istaknuti Shri Aurobinda Ghosa.U to vrijeme počeo sam i pisati haiku..

Doktorirali ste na temu „Arthur”, možemo li uskoro očekivati knjigu? U Sarajevu sam 1988 doktorirao tezom “Arthur Schopenhauer i      problemi suvremene filozofije”

Time sam zapravo završio moje bavljenje cjelinom zapadnjačke filozofije.   Djelo je ostalo kao siva publikacija koja će jednom možda biti i tiskana.

Istraživač ste duhovnih tradicija Istoka i Zapada ?
Godine 1999/2000 inaugurirao sam u Rijeci mišljenje planetarnog poliloga. i od tada održao deset ciklusa predavanja o temeljnim duhovnim fenomenima, učenjima i učiteljima našeg vremena.  O polilogiji sam često pisao i o tome se može čitati u znanstvenim publikacijama ili na internetu. Mišljenje planetarnog poliloga uz ostalo nastavlja se na komparativna istraživanja Čedomila Veljačića.

Da li je knjiga, po vašem mišljenju,  izgubila na vrednosti zbog sve većeg korišćenja elektronskih medija?

Ne, smatram da je još i dobila. Vrlo je dobro da knjiga može koegzistirati i u papirnatom i u digitalnom obliku. Knjiga je duhovno biće i kao takva ona postoji i u sebi i u dimenziji pisane riječi kao moćno sredstvo  sirenja znanja i duhovnih uvida, naročito danas, u poliloškoj dimenziji života različitih duhovnih tradicija, svjetonazora i vrednota.  

Kakva je saradnja sa udruženjima Haiku Društva Srbije – HDS Srbije, HUSCG-Montenegro, PHD – Putujuće haiku društvo Novi Sad?

Suradnja je vrlo dobra, čak odlična. Bitno je haiku (kuyu) prijateljevanje i istinski haiku život na svim ovim prostorima kao moćno sredstvo protiv barbarizacije života.

Kad ste postali haijin (haiku pesnik) i likovni umetnik?

Haiku sam počeo pisati prije više od 40 godina a slikarstvo me prati od najranijeg djetinjstva. Kao haijin trudim se oko promicanja haiku senzibiliteta, pomažem stasanju haiku generacija, pišem i recenzije haiku zbirki a haigama ilustriram moje i druge haiku zbirke. U slikarstvu njegujem poseban stil spiritualnog slikarstva i prematantrički crtež..

Najdraže ostvarenje i nagrada?

Nagrade i priznanja više i ne registriram. U početku sam naravno bio vrlo sretan zbog njih. Moja je sreća ako otkrijem i mogu pomoći nekom tko počinje pisati haiku, ako je mojim malim udjelom počeo pisati haiku. Ako upoznam novog haiku prijatelja.

Nedavno ste izdali knjigu Miris svitanja / Scent of Dawn, po čemu se ona razlikuje od ostalih vaših dela?

To je moja, mislim, deveta ili deseta zbirka. Sve su mi jednako drage. Ne rangiram nikada ni tuda ni vlastita ostvarenja. Svako ima svoju posebitu vrijednost.

 Koliko dugo postoji Karolina Riječka i koliko članova do danas ima?
 Nasa Udruga osnovana je 2000 godine a nekoliko godina kasnije dobili smo i web stranicu.

Suradjujem s mnogo haiku pjesnika iz svijeta a u Rijeci djeluje oko 50 haiku pjesnika i prijatelja haiku poezije. 

 Kakav je vaš običan dan?  I za kraj kažite nešto iz “Mirisa svitanja”.
Svaki je dan običan, ali za haijina on je svetkovanje duhovnosti haiku trenutka. Trenutak dođe, dođe nagovor da se trostih zabilježi I to je to!  

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *