Kranjčevićeva 24, Sarajevo
drustvo.pisaca@gmail.com
Slovo akademika prof.dr. Vladimira Premeca za koncert povodom 50.te godišnjice umjetničkog rada autora:
Poštovani i dragi Muhamed-beže Zlatane Hrenovica, moj veliki druže i pjesniče. Stihove pratiš svojim kompozicijama za gitaru, a ponekad i usnu harmoniku. Podsjećaš me ove večeri na američkog kantautora nobelovca Boba Dilana i stoga sam ponosan na naše višegodišnje prijateljstvo. Ti si počeo doživljavati slojeviti život nas ljudi u čuvenoj zgradi Ćirine stanice na Bistriku, okružen platanima u čijim krošnjama je cvrkutalo jato vrabaca. To se zbivalo na ulazu u grad čiju panoramu si svakodnevno motrio i sačuvao u svojim sjećanjima. Kada sam gledao Tvoj film o Sarajevu,NIJEME RIJEČI LJUBAVI, u kom si sačuvao dio katastrofe koja nas je sve zadesila, osjetio sam bol razaranja i ništenja u tom prikazu prepun asocijacija na čuveni ŠOAH. …. Ostaj mi zdravo i odolijevaj i nadalje pjesmama i kompozicijama u smrtonosnoj bitki za Bosnu i Hercegovinu koju ljubiš kao i Tvoji prijatelji. TVOJ VLADIMIR PREMEC
Za divnih nekih predvečerja na željezničkoj stanici Bistrik,u stoljetnim platanima i manjeljetnim Zlatanima, kad akšam geldi, okupe se zborovi vrapčića.Prave gradske raje i žamore svoje ljubopitne pjesmice: dživ dživ? dživ dživ? Dživdžikaju neprestano.Kako pada mrak oni ostaju na konaku u krošnjama platana i dekrešendu svog pjevanja.Tanahnom do tišine. I tišina je muzika. I to je jedini zvuk koji se mogao čuti između vozova što bi huktajući dolazili i odlazili u Stanicu Bistrik. Ostane ta čudesna zvučna slika u duši dječaka zauvijek. U sjetnom pozdravu vlaka .što već u odlasku kasni,a polazi ka Istoku.Tamo gdje je Sunce.
Danas je ta trošna lađa, na plovidbi kroz ovaj surovi i sirovi život, Stanica Bistrik,ostavljena kao pusta kuća,prepuštena strašnim vjetrima svakodnevice. Nijema lađa iz predgrađa.
U tom predjelu Sarajeva se rodio i živio autor ovog Slova o pticama i ljudima: Vrabac s Bistrika.
Kratka biografija
Rođen 1. juna 1947. Godine na Bistriku u Sarajevu . Osnovnu školu i Prvu gimnaziju pohađao u Sarajevu. 1967. godine upisuje se na Filološki fakultet u Beogradu. Diplomirao na odsjeku za svjetsku književnost sa zvanjem profesora opšte književnosti sa teorijom.
Kao učenik Prve gimnazije svira bubnjeve uz nadimak od kolega muzičara „zlatna noga“. Prva rock grupa „Plavi dijamanti“. 1974. godine osniva i komponuje za Kamernu grupu VERGL,koju čine Gordana Ivandić-mezzosopran i flauta, Vedran Smajlović- violončelo i autor- klasična gitara. U oktobru 1977.godine osniva Sarajevski vokalni ansambl Breze . U svom dvanaestogodišnjem djelovanju Sarajevski vokalni ansambl Breze postiže najveće umjetničke domete u horskoj muzici Jugoslavije u konkurenciji omladinskih sastava.
Studirao postdiplomski na Odsjeku za bibliotekarstvo i opštu književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i multimediju na Slobodnom univerzitetu u Berlinu (Freie Universitet in Berlin).
Piše i objavljuje radove u novinama i časopisima, „Oslobođenje“, „Preporod“,“City review“,književni časopis“ Diwan“,“Bosanska vila“ „Domovina“,“Hrvatska riječ“
Piše scenarija i režira dokumentarno propagandne filmove i TV spotove. Osvaja drugo mjesto za TV spot o mobitelu BH GSM u međunarodnoj konkurenciji „GOLDEN DRUM“ u Portorožu.
Autor igrano- dokumentarnog filma o Sarajevu: NIJEME RIJEČI LJUBAVI – MOJ KORAK U BUDUĆNOST na zahtjev Grada Sarajeva povodom 65.godišnjice Dana oslobođenja grada.
Učestvuje na međunarodnom simpoziju o velikosrpskim zločinima na Balkanu, u Zadru (oktobar 1995. godine. Predavanje objavljeno u zborniku Matice iseljenika Hrvatske).
Komponuje filmsku,dramsku i horsku muziku, šansone i balade,piše poeziju i prozu. Bavi se aktuelnom publicistikom i režijom mjuzikla,TV spotova,dokumentarnih filmova i javnih priredbi.
Cjelovito educira,strukturira i profilira učesnike,pojedince za javne nastupe u medijima i drugim manifestacijama,kako u oblasti kulture tako i poslovnim i političkim nastupima.
Urednik i kooprevodilac knige češkog autora Ludviga Kube: ČITANJE BOSNE I HERCEGOVINE .
1975.godine radim kao asistent režije na Televiziji Sarajevo (emisije „Znanje –imanje“ „Pet plus“-obrazovnog programa TVBIH.“Kosa projekcija“
1976. urednik,fotoreporter i tehnički urednik u novinama „Naš list Veletrgovina“
1978. Rukovodilac Službe za propagandu Izdavačke kuće IGKRO „SVJETLOST“ Sarajevo.Organizuje nastupe na međunarodnim sajmovima,seminarima,prezentacijama i poslovnim susretima iz domena cjelokupne djelatnosti „Svjetlosti“
1979. godine na poziv Skupštine Općine Centar preuzima dužnost koordinatora za informisanje, danas PR-odnosi sa javnošću
ŠESTOAPROLSKA NAGRADA sa Sarajevskim vokalnim ansamblom Breze 1982.
PLAKETA GRADA SARAJEVA
1983. godine izabran za direktora Dječije biblioteke „Vlatko Foht“ (osniva i uvodi dječije multimedijalne čitaonice i i graonice ,ostvaruje snažnu interaktivnu saradnju sa najvećim izdavačima tadašnje Jugoslavije,danas Jugoistočne regije.
1986.godine predlaže i ostvaruje multimedijalni projekat za jugoslavensku izložbu na Internacionalnom sajmu dječije knjige u Ankari (Turska) i biva nagrađen kao komesar najboljeg štanda dječije knjige
Od 1989.do 1991. godine odlazi u Berlin na postdiplomski studij u oblasti multimedije.
1991.godine projektuje stručnu organizaciju integracije tri biblioteke u Biblioteku grada Sarajeva u kojoj obavlja poslove rukovodioca marketinga za kulturne djelatnosti.
1992.aktivno učestvuje u pripremi i organizaciji odbrane od agresora na BIH,a od 5. aprila osniva i vodi Informativnu službu 1. korpusa Armije BiH(ISTO-Informativna služba TO)
1995. godine obavlja poslove direktora Referalnog centra Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine
Od 1996. godine osniva privatnu agenciju za multimediju(video audio marketing) u kojoj radi kao creativ manager.
2001. godine izabran za direktora Biblioteke grada Sarajeva.Osniva prvi multimedijalni centar na Balkanu MAK-za savremene multimedijalne prezentacije,consulting-e, workshop demonstracije,izložbe i kamerne priredbe.
Tu funkciju obavlja do 2005. godine . Nakon isteka mandata ostaje zaposlenik Biblioteke grada Sarajeva u jednom od njenih samostalnih odjeljenja.Penzionisan 2.juna 2012.godine.
NOĆNI PSI
bjesomučno noćni psi
opet laju uzaludno
I na zvijezde nebo plavo
i na nebo modro
bjesomučni noćni psi
nepotrebno bude narod
zavijaju zlurado i podlo
bjesomučni noćni psi
bezobzirno proždrljivo
napadaju sve na putu
škrgućući sred mračne tišine
drobe kosti i lešine
bjesomučni noćni psi
iz potaje napadaju i pekare
pa se jutrom mjesto hljeba
miris njine krvi širi
bjesomučni noćni psi
su zagadili glas i vodu
režanjem se oglasuju
lažu sebe za slobodu
bjesomučni noćni psi
su sladokusci lešinari
kosti truhle uz ropce zlohude
bez glođanja proždirali
bjesomučni noćni psi
su samozvanci
došljaci iz predjela prošlosti i tmine
i ne vole te predjele
ali truju pitomine
bjesomučni noćni psi
su osioni
u čoporu vrlo hrabri
takoreći psi heroji
ali niko još ne vidje
da pred protivnikom
takva psina sama stoji
bjesomučni noćni psi
su ljigavi bezlični i žitki
izvlače se iz uzica
šintora i ljudi
i smrt čak odlučna
i neumitna
pred tim načas zastane
i tome se čudi
UMIRU MOJI CIGANI
Umiru moji Cigani
Umiru Romi moji
A teku dalje drumovi
I prijete duge staze
I neke druge zvijezde
I kola
Bez bola
Sad zovu i nekud gaze
Svi su moji Cigani
Neumitno nestali
Kuda staze
Hej drumovi
Kad ne znaju
Nek ne stoje
Kojih se to tajni boje
Ti koraci
Te zablude moje
AKO PLAČEŠ
Plači tajno i u tamu
Ne daj da se vidi
Kad se suza sebe stidi
Pa razlije u tebe samu
Plači tajno i u Sunce
Da ti suzu skrije prije nego kane
Povjerljivo Sunce
Zna čuvati tajne
Plači tajno i u kiše
Jer je teško znati
Jesu li to suze više
Kad ih biser kiše prati
Plači tajno i u buci
Nepoznatog grada
Da ne čuju prolaznici
Gorki jecaj tvojih promašaja
Niti zvono suze koja pada
Jednostavno plači tajno
Duboko u sebe
U predjele zagonetne
I u duše tmine
Da ne vide da ne čuju
Zlohudnici nesmotreni
Tu suzu gorčine
I tvoju kap Istine
Plači tajno u predjele nedostupne
Ne zbog straha i slabosti
Nego brižno motri roditeljski
Gdje će tvoja suza pasti
Plači tajno kad se smiješ
Ne daj da se suza vrati
Neće niko mjesto tebe
Tvoje suze isplakati
Plači tajno i razloge ne otkrivaj
Odlaska te suze sa izvora neprebola
Iz predjela nijemih lađa
Slijepih rijeka i predgrađa
Plači tajno pusti suze da padaju
Same poput zvijezda
Jer te ptice let svoj žude
Ne toplinu gnijezda
PROLJEĆE U ZAKLETVI RIJEKE PTICA
Zaklela se ptica rijekom
Ruke tajne spustila u vodu
Rijeka ptici i suzom ponekom
Obećanje duboko da nikad ne odu
Proljeće je moćno doteklo u pjesmu
Polupalo zimi planove i lonce
Nad zlim svijetom vjetar otvorio česmu
Da tu tminu opere da poveže konce
Vjetar strasno vije pticu
Ptica misli svoju rijeku
Rijeka teče nesanicu
Vode lete ptice teku
Rijeka gleda prema nebu
Pa krilima misli žudi
Kojim letom da nadleti
Tamu svijeta što je čudi
Odnekud a iznenada
A na splavu dalekoga stiha
Došla je kao bliska nada
Jednoj ptici rijeka tiha
Šutjeli su dugo znano netremice
Rijeka pticu svom dubinom ljubi
Sada teče koritom tog leta
U dubokom oku rijeke lik se mile ptice gubi
Nestali su u se ponirući
Ptica rijekom rijeka letom
Pa čudesni vapaj rijeke
Još odzvanja nad zlim svijetom
BALADA O PTICI I DJEVOJČICI
Bila jednom djevojčica
Pa mi rijekom na Trg srca
Doletjela jedna ptica
Malo stala i čekala
Trg u magli
U njoj tmine
Pita ptica
Kojim letom do Istine
Djevojčica zna tu tajnu
al’ ne kaže
Samo šuti i ne laže
Zašto šutiš djevojčice
Zar ti nije žao ptice
Kad već znaš tu tajnu puta
Kaži ptici da ne luta
Ona samo u svemiru gnijezdo traži
Kad već znaš tu stazu duge
Budi draga ti joj kaži
Djevojčica pogledala
Trg u magli
U njoj tmine
A na nebu tamno plavo
Čisto oko ove
Ptice nesnenice
U tom oku neobična zvijezda
Žeđ za Suncem bol bez gnijezda
Na čudesnom teget nebu
Pojavi se kao pruga
Draga svjetlost
Možda duga
Malo sjala pa nestala
Djevojčica gleda pticu
Zna tu tajnu a ne leti
Da li rijekom da sad ode
Ili okom
Možda nekim drugim tokom
Djevojčica sad zna pticu
I pita se je li teško bez tog leta
Iz smaragdnog čistog oka
Da li suza
Možda zvijezda
Tiho pade preko svijeta
Tiho pade i ostade
Sad je znala kako dalje
Obuze je čudna žudnja luda
Za tom tihom pticom tajni
Ja prestajem biti dijete
Reče sebi
Kao leptir bešumno i ko zna kuda
Ode smiješak njen nehajni
Sada pticu drugačije shvata
Čuje je i ćuti kao dio sebe
Krilom ruke ona prostor hvata
Sad bi htjela u visine
Onom istom žudnjom ptice
Letom do Istine
Šta će biti ako putem duge
Doletim u tebe
Reče ptica
A šta ako Trgom srca
Dotrčiš u mene
Poigra se djevojčica
Zatim Sunce otkri
Trg iz magle
A iz ptice nestadoše tmine
Nestade i one tajne gle
Društvo pisaca Bosne i Hercegovine
Kranjčevićeva 24, Sarajevo
drustvo.pisaca@gmail.com
Slovo akademika prof.dr. Vladimira Premeca za koncert povodom 50.te godišnjice umjetničkog rada autora:
Poštovani i dragi Muhamed-beže Zlatane Hrenovica, moj veliki druže i pjesniče. Stihove pratiš svojim kompozicijama za gitaru, a ponekad i usnu harmoniku. Podsjećaš me ove večeri na američkog kantautora nobelovca Boba Dilana i stoga sam ponosan na naše višegodišnje prijateljstvo. Ti si počeo doživljavati slojeviti život nas ljudi u čuvenoj zgradi Ćirine stanice na Bistriku, okružen platanima u čijim krošnjama je cvrkutalo jato vrabaca. To se zbivalo na ulazu u grad čiju panoramu si svakodnevno motrio i sačuvao u svojim sjećanjima. Kada sam gledao Tvoj film o Sarajevu,NIJEME RIJEČI LJUBAVI, u kom si sačuvao dio katastrofe koja nas je sve zadesila, osjetio sam bol razaranja i ništenja u tom prikazu prepun asocijacija na čuveni ŠOAH. …. Ostaj mi zdravo i odolijevaj i nadalje pjesmama i kompozicijama u smrtonosnoj bitki za Bosnu i Hercegovinu koju ljubiš kao i Tvoji prijatelji. TVOJ VLADIMIR PREMEC
Za divnih nekih predvečerja na željezničkoj stanici Bistrik,u stoljetnim platanima i manjeljetnim Zlatanima, kad akšam geldi, okupe se zborovi vrapčića.Prave gradske raje i žamore svoje ljubopitne pjesmice: dživ dživ? dživ dživ? Dživdžikaju neprestano.Kako pada mrak oni ostaju na konaku u krošnjama platana i dekrešendu svog pjevanja.Tanahnom do tišine. I tišina je muzika. I to je jedini zvuk koji se mogao čuti između vozova što bi huktajući dolazili i odlazili u Stanicu Bistrik. Ostane ta čudesna zvučna slika u duši dječaka zauvijek. U sjetnom pozdravu vlaka .što već u odlasku kasni,a polazi ka Istoku.Tamo gdje je Sunce.
Danas je ta trošna lađa, na plovidbi kroz ovaj surovi i sirovi život, Stanica Bistrik,ostavljena kao pusta kuća,prepuštena strašnim vjetrima svakodnevice. Nijema lađa iz predgrađa.
U tom predjelu Sarajeva se rodio i živio autor ovog Slova o pticama i ljudima: Vrabac s Bistrika.
Biografija:
Muhamed Zlatan Hrenović, rođen 01. juna 1947. Godine na Bistriku u Sarajevu . Osnovnu
Društvo pisaca Bosne i Hercegovine
Kranjčevićeva 24, Sarajevo
drustvo.pisaca@gmail.com
Slovo akademika prof.dr. Vladimira Premeca za koncert povodom 50.te godišnjice umjetničkog rada autora:
Poštovani i dragi Muhamed-beže Zlatane Hrenovica, moj veliki druže i pjesniče. Stihove pratiš svojim kompozicijama za gitaru, a ponekad i usnu harmoniku. Podsjećaš me ove večeri na američkog kantautora nobelovca Boba Dilana i stoga sam ponosan na naše višegodišnje prijateljstvo. Ti si počeo doživljavati slojeviti život nas ljudi u čuvenoj zgradi Ćirine stanice na Bistriku, okružen platanima u čijim krošnjama je cvrkutalo jato vrabaca. To se zbivalo na ulazu u grad čiju panoramu si svakodnevno motrio i sačuvao u svojim sjećanjima. Kada sam gledao Tvoj film o Sarajevu,NIJEME RIJEČI LJUBAVI, u kom si sačuvao dio katastrofe koja nas je sve zadesila, osjetio sam bol razaranja i ništenja u tom prikazu prepun asocijacija na čuveni ŠOAH. …. Ostaj mi zdravo i odolijevaj i nadalje pjesmama i kompozicijama u smrtonosnoj bitki za Bosnu i Hercegovinu koju ljubiš kao i Tvoji prijatelji. TVOJ VLADIMIR PREMEC
Za divnih nekih predvečerja na željezničkoj stanici Bistrik,u stoljetnim platanima i manjeljetnim Zlatanima, kad akšam geldi, okupe se zborovi vrapčića.Prave gradske raje i žamore svoje ljubopitne pjesmice: dživ dživ? dživ dživ? Dživdžikaju neprestano.Kako pada mrak oni ostaju na konaku u krošnjama platana i dekrešendu svog pjevanja.Tanahnom do tišine. I tišina je muzika. I to je jedini zvuk koji se mogao čuti između vozova što bi huktajući dolazili i odlazili u Stanicu Bistrik. Ostane ta čudesna zvučna slika u duši dječaka zauvijek. U sjetnom pozdravu vlaka .što već u odlasku kasni,a polazi ka Istoku.Tamo gdje je Sunce.
Danas je ta trošna lađa, na plovidbi kroz ovaj surovi i sirovi život, Stanica Bistrik,ostavljena kao pusta kuća,prepuštena strašnim vjetrima svakodnevice. Nijema lađa iz predgrađa.
U tom predjelu Sarajeva se rodio i živio autor ovog Slova o pticama i ljudima: Vrabac s Bistrika.
Kratka biografija
Rođen 1. juna 1947. Godine na Bistriku u Sarajevu . Osnovnu školu i Prvu gimnaziju pohađao u Sarajevu. 1967. godine upisuje se na Filološki fakultet u Beogradu. Diplomirao na odsjeku za svjetsku književnost sa zvanjem profesora opšte književnosti sa teorijom.
Kao učenik Prve gimnazije svira bubnjeve uz nadimak od kolega muzičara „zlatna noga“. Prva rock grupa „Plavi dijamanti“. 1974. godine osniva i komponuje za Kamernu grupu VERGL,koju čine Gordana Ivandić-mezzosopran i flauta, Vedran Smajlović- violončelo i autor- klasična gitara. U oktobru 1977.godine osniva Sarajevski vokalni ansambl Breze . U svom dvanaestogodišnjem djelovanju Sarajevski vokalni ansambl Breze postiže najveće umjetničke domete u horskoj muzici Jugoslavije u konkurenciji omladinskih sastava.
Studirao postdiplomski na Odsjeku za bibliotekarstvo i opštu književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i multimediju na Slobodnom univerzitetu u Berlinu (Freie Universitet in Berlin).
Piše i objavljuje radove u novinama i časopisima, „Oslobođenje“, „Preporod“,“City review“,književni časopis“ Diwan“,“Bosanska vila“ „Domovina“,“Hrvatska riječ“
Piše scenarija i režira dokumentarno propagandne filmove i TV spotove. Osvaja drugo mjesto za TV spot o mobitelu BH GSM u međunarodnoj konkurenciji „GOLDEN DRUM“ u Portorožu.
Autor igrano- dokumentarnog filma o Sarajevu: NIJEME RIJEČI LJUBAVI – MOJ KORAK U BUDUĆNOST na zahtjev Grada Sarajeva povodom 65.godišnjice Dana oslobođenja grada.
Učestvuje na međunarodnom simpoziju o velikosrpskim zločinima na Balkanu, u Zadru (oktobar 1995. godine. Predavanje objavljeno u zborniku Matice iseljenika Hrvatske).
Komponuje filmsku,dramsku i horsku muziku, šansone i balade,piše poeziju i prozu. Bavi se aktuelnom publicistikom i režijom mjuzikla,TV spotova,dokumentarnih filmova i javnih priredbi.
Cjelovito educira,strukturira i profilira učesnike,pojedince za javne nastupe u medijima i drugim manifestacijama,kako u oblasti kulture tako i poslovnim i političkim nastupima.
Urednik i kooprevodilac knige češkog autora Ludviga Kube: ČITANJE BOSNE I HERCEGOVINE .
1975.godine radim kao asistent režije na Televiziji Sarajevo (emisije „Znanje –imanje“ „Pet plus“-obrazovnog programa TVBIH.“Kosa projekcija“
1976. urednik,fotoreporter i tehnički urednik u novinama „Naš list Veletrgovina“
1978. Rukovodilac Službe za propagandu Izdavačke kuće IGKRO „SVJETLOST“ Sarajevo.Organizuje nastupe na međunarodnim sajmovima,seminarima,prezentacijama i poslovnim susretima iz domena cjelokupne djelatnosti „Svjetlosti“
1979. godine na poziv Skupštine Općine Centar preuzima dužnost koordinatora za informisanje, danas PR-odnosi sa javnošću
ŠESTOAPROLSKA NAGRADA sa Sarajevskim vokalnim ansamblom Breze 1982.
PLAKETA GRADA SARAJEVA
1983. godine izabran za direktora Dječije biblioteke „Vlatko Foht“ (osniva i uvodi dječije multimedijalne čitaonice i i graonice ,ostvaruje snažnu interaktivnu saradnju sa najvećim izdavačima tadašnje Jugoslavije,danas Jugoistočne regije.
1986.godine predlaže i ostvaruje multimedijalni projekat za jugoslavensku izložbu na Internacionalnom sajmu dječije knjige u Ankari (Turska) i biva nagrađen kao komesar najboljeg štanda dječije knjige
Od 1989.do 1991. godine odlazi u Berlin na postdiplomski studij u oblasti multimedije.
1991.godine projektuje stručnu organizaciju integracije tri biblioteke u Biblioteku grada Sarajeva u kojoj obavlja poslove rukovodioca marketinga za kulturne djelatnosti.
1992.aktivno učestvuje u pripremi i organizaciji odbrane od agresora na BIH,a od 5. aprila osniva i vodi Informativnu službu 1. korpusa Armije BiH(ISTO-Informativna služba TO)
1995. godine obavlja poslove direktora Referalnog centra Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine
Od 1996. godine osniva privatnu agenciju za multimediju(video audio marketing) u kojoj radi kao creativ manager.
2001. godine izabran za direktora Biblioteke grada Sarajeva.Osniva prvi multimedijalni centar na Balkanu MAK-za savremene multimedijalne prezentacije,consulting-e, workshop demonstracije,izložbe i kamerne priredbe.
Tu funkciju obavlja do 2005. godine . Nakon isteka mandata ostaje zaposlenik Biblioteke grada Sarajeva u jednom od njenih samostalnih odjeljenja.Penzionisan 2.juna 2012.godine.
NOĆNI PSI
bjesomučno noćni psi
opet laju uzaludno
I na zvijezde nebo plavo
i na nebo modro
bjesomučni noćni psi
nepotrebno bude narod
zavijaju zlurado i podlo
bjesomučni noćni psi
bezobzirno proždrljivo
napadaju sve na putu
škrgućući sred mračne tišine
drobe kosti i lešine
bjesomučni noćni psi
iz potaje napadaju i pekare
pa se jutrom mjesto hljeba
miris njine krvi širi
bjesomučni noćni psi
su zagadili glas i vodu
režanjem se oglasuju
lažu sebe za slobodu
bjesomučni noćni psi
su sladokusci lešinari
kosti truhle uz ropce zlohude
bez glođanja proždirali
bjesomučni noćni psi
su samozvanci
došljaci iz predjela prošlosti i tmine
i ne vole te predjele
ali truju pitomine
bjesomučni noćni psi
su osioni
u čoporu vrlo hrabri
takoreći psi heroji
ali niko još ne vidje
da pred protivnikom
takva psina sama stoji
bjesomučni noćni psi
su ljigavi bezlični i žitki
izvlače se iz uzica
šintora i ljudi
i smrt čak odlučna
i neumitna
pred tim načas zastane
i tome se čudi
UMIRU MOJI CIGANI
Umiru moji Cigani
Umiru Romi moji
A teku dalje drumovi
I prijete duge staze
I neke druge zvijezde
I kola
Bez bola
Sad zovu i nekud gaze
Svi su moji Cigani
Neumitno nestali
Kuda staze
Hej drumovi
Kad ne znaju
Nek ne stoje
Kojih se to tajni boje
Ti koraci
Te zablude moje
AKO PLAČEŠ
Plači tajno i u tamu
Ne daj da se vidi
Kad se suza sebe stidi
Pa razlije u tebe samu
Plači tajno i u Sunce
Da ti suzu skrije prije nego kane
Povjerljivo Sunce
Zna čuvati tajne
Plači tajno i u kiše
Jer je teško znati
Jesu li to suze više
Kad ih biser kiše prati
Plači tajno i u buci
Nepoznatog grada
Da ne čuju prolaznici
Gorki jecaj tvojih promašaja
Niti zvono suze koja pada
Jednostavno plači tajno
Duboko u sebe
U predjele zagonetne
I u duše tmine
Da ne vide da ne čuju
Zlohudnici nesmotreni
Tu suzu gorčine
I tvoju kap Istine
Plači tajno u predjele nedostupne
Ne zbog straha i slabosti
Nego brižno motri roditeljski
Gdje će tvoja suza pasti
Plači tajno kad se smiješ
Ne daj da se suza vrati
Neće niko mjesto tebe
Tvoje suze isplakati
Plači tajno i razloge ne otkrivaj
Odlaska te suze sa izvora neprebola
Iz predjela nijemih lađa
Slijepih rijeka i predgrađa
Plači tajno pusti suze da padaju
Same poput zvijezda
Jer te ptice let svoj žude
Ne toplinu gnijezda
PROLJEĆE U ZAKLETVI RIJEKE PTICA
Zaklela se ptica rijekom
Ruke tajne spustila u vodu
Rijeka ptici i suzom ponekom
Obećanje duboko da nikad ne odu
Proljeće je moćno doteklo u pjesmu
Polupalo zimi planove i lonce
Nad zlim svijetom vjetar otvorio česmu
Da tu tminu opere da poveže konce
Vjetar strasno vije pticu
Ptica misli svoju rijeku
Rijeka teče nesanicu
Vode lete ptice teku
Rijeka gleda prema nebu
Pa krilima misli žudi
Kojim letom da nadleti
Tamu svijeta što je čudi
Odnekud a iznenada
A na splavu dalekoga stiha
Došla je kao bliska nada
Jednoj ptici rijeka tiha
Šutjeli su dugo znano netremice
Rijeka pticu svom dubinom ljubi
Sada teče koritom tog leta
U dubokom oku rijeke lik se mile ptice gubi
Nestali su u se ponirući
Ptica rijekom rijeka letom
Pa čudesni vapaj rijeke
Još odzvanja nad zlim svijetom
BALADA O PTICI I DJEVOJČICI
Bila jednom djevojčica
Pa mi rijekom na Trg srca
Doletjela jedna ptica
Malo stala i čekala
Trg u magli
U njoj tmine
Pita ptica
Kojim letom do Istine
Djevojčica zna tu tajnu
al’ ne kaže
Samo šuti i ne laže
Zašto šutiš djevojčice
Zar ti nije žao ptice
Kad već znaš tu tajnu puta
Kaži ptici da ne luta
Ona samo u svemiru gnijezdo traži
Kad već znaš tu stazu duge
Budi draga ti joj kaži
Djevojčica pogledala
Trg u magli
U njoj tmine
A na nebu tamno plavo
Čisto oko ove
Ptice nesnenice
U tom oku neobična zvijezda
Žeđ za Suncem bol bez gnijezda
Na čudesnom teget nebu
Pojavi se kao pruga
Draga svjetlost
Možda duga
Malo sjala pa nestala
Djevojčica gleda pticu
Zna tu tajnu a ne leti
Da li rijekom da sad ode
Ili okom
Možda nekim drugim tokom
Djevojčica sad zna pticu
I pita se je li teško bez tog leta
Iz smaragdnog čistog oka
Da li suza
Možda zvijezda
Tiho pade preko svijeta
Tiho pade i ostade
Sad je znala kako dalje
Obuze je čudna žudnja luda
Za tom tihom pticom tajni
Ja prestajem biti dijete
Reče sebi
Kao leptir bešumno i ko zna kuda
Ode smiješak njen nehajni
Sada pticu drugačije shvata
Čuje je i ćuti kao dio sebe
Krilom ruke ona prostor hvata
Sad bi htjela u visine
Onom istom žudnjom ptice
Letom do Istine
Šta će biti ako putem duge
Doletim u tebe
Reče ptica
A šta ako Trgom srca
Dotrčiš u mene
Poigra se djevojčica
Zatim Sunce otkri
Trg iz magle
A iz ptice nestadoše tmine
Nestade i one tajne gle
školu i Prvu gimnaziju pohađao u Sarajevu. 1967. godine upisuje se na Filološki fakultet u Beogradu. Diplomirao na odsjeku za svjetsku književnost sa zvanjem profesora opšte književnosti sa teorijom.
Kao učenik Prve gimnazije svira bubnjeve uz nadimak od kolega muzičara „zlatna noga“. Prva rock grupa „Plavi dijamanti“. 1974. godine osniva i komponuje za Kamernu grupu VERGL,koju čine Gordana Ivandić-mezzosopran i flauta, Vedran Smajlović- violončelo i autor- klasična gitara. U oktobru 1977.godine osniva Sarajevski vokalni ansambl Breze . U svom dvanaestogodišnjem djelovanju Sarajevski vokalni ansambl Breze postiže najveće umjetničke domete u horskoj muzici Jugoslavije u konkurenciji omladinskih sastava.
Studirao postdiplomski na Odsjeku za bibliotekarstvo i opštu književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i multimediju na Slobodnom univerzitetu u Berlinu (Freie Universitet in Berlin).
Piše i objavljuje radove u novinama i časopisima, „Oslobođenje“, „Preporod“,“City review“,književni časopis“ Diwan“,“Bosanska vila“ „Domovina“,“Hrvatska riječ“
Piše scenarija i režira dokumentarno propagandne filmove i TV spotove. Osvaja drugo mjesto za TV spot o mobitelu BH GSM u međunarodnoj konkurenciji „GOLDEN DRUM“ u Portorožu.
Autor igrano- dokumentarnog filma o Sarajevu: NIJEME RIJEČI LJUBAVI – MOJ KORAK U BUDUĆNOST na zahtjev Grada Sarajeva povodom 65.godišnjice Dana oslobođenja grada.
Učestvuje na međunarodnom simpoziju o velikosrpskim zločinima na Balkanu, u Zadru (oktobar 1995. godine. Predavanje objavljeno u zborniku Matice iseljenika Hrvatske).
Komponuje filmsku,dramsku i horsku muziku, šansone i balade,piše poeziju i prozu. Bavi se aktuelnom publicistikom i režijom mjuzikla,TV spotova,dokumentarnih filmova i javnih priredbi.
Cjelovito educira,strukturira i profilira učesnike,pojedince za javne nastupe u medijima i drugim manifestacijama,kako u oblasti kulture tako i poslovnim i političkim nastupima.
Urednik i kooprevodilac knige češkog autora Ludviga Kube: ČITANJE BOSNE I HERCEGOVINE .
1975.godine radim kao asistent režije na Televiziji Sarajevo (emisije „Znanje –imanje“ „Pet plus“-obrazovnog programa TVBIH.“Kosa projekcija“
1976. urednik,fotoreporter i tehnički urednik u novinama „Naš list Veletrgovina“
1978. Rukovodilac Službe za propagandu Izdavačke kuće IGKRO „SVJETLOST“ Sarajevo.Organizuje nastupe na međunarodnim sajmovima,seminarima,prezentacijama i poslovnim susretima iz domena cjelokupne djelatnosti „Svjetlosti“
1979. godine na poziv Skupštine Općine Centar preuzima dužnost koordinatora za informisanje, danas PR-odnosi sa javnošću
ŠESTOAPROLSKA NAGRADA sa Sarajevskim vokalnim ansamblom Breze 1982.
PLAKETA GRADA SARAJEVA
1983. godine izabran za direktora Dječije biblioteke „Vlatko Foht“ (osniva i uvodi dječije multimedijalne čitaonice i i graonice ,ostvaruje snažnu interaktivnu saradnju sa najvećim izdavačima tadašnje Jugoslavije,danas Jugoistočne regije.
1986.godine predlaže i ostvaruje multimedijalni projekat za jugoslavensku izložbu na Internacionalnom sajmu dječije knjige u Ankari (Turska) i biva nagrađen kao komesar najboljeg štanda dječije knjige
Od 1989.do 1991. godine odlazi u Berlin na postdiplomski studij u oblasti multimedije.
1991.godine projektuje stručnu organizaciju integracije tri biblioteke u Biblioteku grada Sarajeva u kojoj obavlja poslove rukovodioca marketinga za kulturne djelatnosti.
1992.aktivno učestvuje u pripremi i organizaciji odbrane od agresora na BIH,a od 5. aprila osniva i vodi Informativnu službu 1. korpusa Armije BiH(ISTO-Informativna služba TO)
1995. godine obavlja poslove direktora Referalnog centra Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine
Od 1996. godine osniva privatnu agenciju za multimediju(video audio marketing) u kojoj radi kao creativ manager.
2001. godine izabran za direktora Biblioteke grada Sarajeva.Osniva prvi multimedijalni centar na Balkanu MAK-za savremene multimedijalne prezentacije,consulting-e, workshop demonstracije,izložbe i kamerne priredbe.
Tu funkciju obavlja do 2005. godine . Nakon isteka mandata ostaje zaposlenik Biblioteke grada Sarajeva u jednom od njenih samostalnih odjeljenja.Penzionisan 2.juna 2012.godine.
NOĆNI PSI
bjesomučno noćni psi
opet laju uzaludno
I na zvijezde nebo plavo
i na nebo modro
bjesomučni noćni psi
nepotrebno bude narod
zavijaju zlurado i podlo
bjesomučni noćni psi
bezobzirno proždrljivo
napadaju sve na putu
škrgućući sred mračne tišine
drobe kosti i lešine
bjesomučni noćni psi
iz potaje napadaju i pekare
pa se jutrom mjesto hljeba
miris njine krvi širi
bjesomučni noćni psi
su zagadili glas i vodu
režanjem se oglasuju
lažu sebe za slobodu
bjesomučni noćni psi
su sladokusci lešinari
kosti truhle uz ropce zlohude
bez glođanja proždirali
bjesomučni noćni psi
su samozvanci
došljaci iz predjela prošlosti i tmine
i ne vole te predjele
ali truju pitomine
bjesomučni noćni psi
su osioni
u čoporu vrlo hrabri
takoreći psi heroji
ali niko još ne vidje
da pred protivnikom
takva psina sama stoji
bjesomučni noćni psi
su ljigavi bezlični i žitki
izvlače se iz uzica
šintora i ljudi
i smrt čak odlučna
i neumitna
pred tim načas zastane
i tome se čudi
UMIRU MOJI CIGANI
Umiru moji Cigani
Umiru Romi moji
A teku dalje drumovi
I prijete duge staze
I neke druge zvijezde
I kola
Bez bola
Sad zovu i nekud gaze
Svi su moji Cigani
Neumitno nestali
Kuda staze
Hej drumovi
Kad ne znaju
Nek ne stoje
Kojih se to tajni boje
Ti koraci
Te zablude moje
AKO PLAČEŠ
Plači tajno i u tamu
Ne daj da se vidi
Kad se suza sebe stidi
Pa razlije u tebe samu
Plači tajno i u Sunce
Da ti suzu skrije prije nego kane
Povjerljivo Sunce
Zna čuvati tajne
Plači tajno i u kiše
Jer je teško znati
Jesu li to suze više
Kad ih biser kiše prati
Plači tajno i u buci
Nepoznatog grada
Da ne čuju prolaznici
Gorki jecaj tvojih promašaja
Niti zvono suze koja pada
Jednostavno plači tajno
Duboko u sebe
U predjele zagonetne
I u duše tmine
Da ne vide da ne čuju
Zlohudnici nesmotreni
Tu suzu gorčine
I tvoju kap Istine
Plači tajno u predjele nedostupne
Ne zbog straha i slabosti
Nego brižno motri roditeljski
Gdje će tvoja suza pasti
Plači tajno kad se smiješ
Ne daj da se suza vrati
Neće niko mjesto tebe
Tvoje suze isplakati
Plači tajno i razloge ne otkrivaj
Odlaska te suze sa izvora neprebola
Iz predjela nijemih lađa
Slijepih rijeka i predgrađa
Plači tajno pusti suze da padaju
Same poput zvijezda
Jer te ptice let svoj žude
Ne toplinu gnijezda
PROLJEĆE U ZAKLETVI RIJEKE PTICA
Zaklela se ptica rijekom
Ruke tajne spustila u vodu
Rijeka ptici i suzom ponekom
Obećanje duboko da nikad ne odu
Proljeće je moćno doteklo u pjesmu
Polupalo zimi planove i lonce
Nad zlim svijetom vjetar otvorio česmu
Da tu tminu opere da poveže konce
Vjetar strasno vije pticu
Ptica misli svoju rijeku
Rijeka teče nesanicu
Vode lete ptice teku
Rijeka gleda prema nebu
Pa krilima misli žudi
Kojim letom da nadleti
Tamu svijeta što je čudi
Odnekud a iznenada
A na splavu dalekoga stiha
Došla je kao bliska nada
Jednoj ptici rijeka tiha
Šutjeli su dugo znano netremice
Rijeka pticu svom dubinom ljubi
Sada teče koritom tog leta
U dubokom oku rijeke lik se mile ptice gubi
Nestali su u se ponirući
Ptica rijekom rijeka letom
Pa čudesni vapaj rijeke
Još odzvanja nad zlim svijetom
BALADA O PTICI I DJEVOJČICI
Bila jednom djevojčica
Pa mi rijekom na Trg srca
Doletjela jedna ptica
Malo stala i čekala
Trg u magli
U njoj tmine
Pita ptica
Kojim letom do Istine
Djevojčica zna tu tajnu
al’ ne kaže
Samo šuti i ne laže
Zašto šutiš djevojčice
Zar ti nije žao ptice
Kad već znaš tu tajnu puta
Kaži ptici da ne luta
Ona samo u svemiru gnijezdo traži
Kad već znaš tu stazu duge
Budi draga ti joj kaži
Djevojčica pogledala
Trg u magli
U njoj tmine
A na nebu tamno plavo
Čisto oko ove
Ptice nesnenice
U tom oku neobična zvijezda
Žeđ za Suncem bol bez gnijezda
Na čudesnom teget nebu
Pojavi se kao pruga
Draga svjetlost
Možda duga
Malo sjala pa nestala
Djevojčica gleda pticu
Zna tu tajnu a ne leti
Da li rijekom da sad ode
Ili okom
Možda nekim drugim tokom
Djevojčica sad zna pticu
I pita se je li teško bez tog leta
Iz smaragdnog čistog oka
Da li suza
Možda zvijezda
Tiho pade preko svijeta
Tiho pade i ostade
Sad je znala kako dalje
Obuze je čudna žudnja luda
Za tom tihom pticom tajni
Ja prestajem biti dijete
Reče sebi
Kao leptir bešumno i ko zna kuda
Ode smiješak njen nehajni
Sada pticu drugačije shvata
Čuje je i ćuti kao dio sebe
Krilom ruke ona prostor hvata
Sad bi htjela u visine
Onom istom žudnjom ptice
Letom do Istine
Šta će biti ako putem duge
Doletim u tebe
Reče ptica
A šta ako Trgom srca
Dotrčiš u mene
Poigra se djevojčica
Zatim Sunce otkri
Trg iz magle
A iz ptice nestadoše tmine
Nestade i one tajne gle