Zdenka Mlinar – Zagreb, Hrvatska

Zdenka Mlinar

BIGRAFIJA
Zdenka Mlinar (1957.), živi i radi u Zagrebu i Velikoj Gorici.Piše poeziju i prozu, ali i minijature (aforizmi, haiku…). Objavila je sedam samostalnih zbirki pjesama i članica je više književnih društava i udruga. Piše na hrvatskom standardu, na engleskom jeziku, a upušta se i u avanturu pisanja na hrvatskim dijalektima.Haiku radove objavljuje u mnogim domaćim i stranim časopisima i zbornicima. Zastupljena je i u dvojezičnoj Antologiji hrvatskog haiku pjesništva „NEPOKOŠENO NEBO 2” (2008.-2018.). Upisana je u Registar Haiku fondacije, a 2019., 2020. i 2021. ima status TOP 100 haikuista Europe. Pjesme su joj prevedene na engleski, talijanski, rumunjski, španjolski, romski i makedonski jezik. Više ih je i uglazbljeno. Za svoj rad dobila je niz pohvala, zahvalnica, priznanja, povelja, plaketa, certifikata, medalja, pehara…

ZEMLJO, MAJKO NAŠA

Ranjena i osramoćena,

Treseš se, drhtiš

I plačeš, Zemljo;

Majko naša

Jedna i jedina,

Najljepši cvijetu Svemira…

Ti, naša si stvoriteljica,

Roditeljica i hraniteljica;

Naša si vječnost,

Sigurna i meka posteljica…

O, Majko, Zemljo,

Molimo te

Neoprostivo nam oprosti.

Pokušaj, Majko,

Opet, Majka

Nad majkama biti!

Zemljo,

Majko naša

Jedna i jedina,

Najljepši cvijetu

Svemira…

———————-

BUDI MOST

(akrostih)

Budi nit ljubavi, jer samo tako jesi,

Univerzumu, vječnom, se klanjaj,

Da ti se razočarenje laži ne desi.

Iskonskom ljepotom, nespojivo spajaj…

Most. I most ljubavi, čovječe, budi.

Onaj most, što obale snova spaja;

Svjetlom nade, očajniku spas nudi,

Tananim nitima ljubavi, gradi dvore raja.

———————-

MOST PJESNIKA

(akrostih)

Most, ta duša neimara utkana u radost riječnih obala,

Oduvijek je bila blagoslov, sreća i blagostanje,

Svjetlo nad tamom u odrazu božanskih odaja.

Tvoja i moja pjesma, anđeosko blagovanje.

Pjesnika, to blago nerazuma čudnih svjetova,

Ja bih djetetom sunca i mjeseca, zemlje i neba zvala.

Elem, i melemom za nezarasle rane zgaženih cvjetova.

Sve mostove svijeta, ja bih pjesniku dala,

Nad njima da bdije i da ih mlijekom ljubavi doji.

Imenom pjesnika, sve mostove bih zvala,

Križ života kad’ nose, pjesme rajske da im poji.

A kada ih zlo snađe, da im na braniku srca stoji.

———————-

PLAVA PALETA

(akrostih)

Plač, smijeh, imanje i neimanje,

Ludost, dobrota, strahovanje i radovanje,

Amenovanje, negodovanje, laži i istine,

Vjere, nevjere, opijenosti i budnosti,

Aveti, anđeli, udaranja i milovanja…

Paleta je u sferi ovoživotnih snova i jave,

Amajlija plavih kristala u živim njedrima.

Lahor su i oluje u srcima i krvnim žilama,

Etiketa za biti ili ne biti, za ostati ili otići.

Tamjanom i mirtom, lovorikama i ružama

Anđeoska lica miti ili, podanici sotone biti!

———————-

PJESNIKU

Pišeš li?

Zvoni mi pitanje u glavi.

Ono pitanje koje si za života

Svoje prijatelje pitao,

Pjesniče.

Jao meni,

A rastužit ću i tebe,

Jer ti želim reći

Da ne pišem,

Pjesniče.

Ne pišem.

Jer, teško je pisati o proljeću

Koje granate njišu,

O ljetu koje požari brišu,

O jeseni koja na smrt miriše,

O zimi koja za snijegom uzdiše.

Ne pišem.

Jer, sve je još i gore

Nego kad’ si ti

Ovom plačnom

Zemljom hodio,

Pjesniče.

Jao meni,

Jao nama,

Al’ tebi nije,

Pjesniče.

Ti si svoju patnju

Svu ispisao

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *