BIGRAFIJA
Zdenka Mlinar (1957.), živi i radi u Zagrebu i Velikoj Gorici.Piše poeziju i prozu, ali i minijature (aforizmi, haiku…). Objavila je sedam samostalnih zbirki pjesama i članica je više književnih društava i udruga. Piše na hrvatskom standardu, na engleskom jeziku, a upušta se i u avanturu pisanja na hrvatskim dijalektima.Haiku radove objavljuje u mnogim domaćim i stranim časopisima i zbornicima. Zastupljena je i u dvojezičnoj Antologiji hrvatskog haiku pjesništva „NEPOKOŠENO NEBO 2” (2008.-2018.). Upisana je u Registar Haiku fondacije, a 2019., 2020. i 2021. ima status TOP 100 haikuista Europe. Pjesme su joj prevedene na engleski, talijanski, rumunjski, španjolski, romski i makedonski jezik. Više ih je i uglazbljeno. Za svoj rad dobila je niz pohvala, zahvalnica, priznanja, povelja, plaketa, certifikata, medalja, pehara…
ZEMLJO, MAJKO NAŠA
Ranjena i osramoćena,
Treseš se, drhtiš
I plačeš, Zemljo;
Majko naša
Jedna i jedina,
Najljepši cvijetu Svemira…
Ti, naša si stvoriteljica,
Roditeljica i hraniteljica;
Naša si vječnost,
Sigurna i meka posteljica…
O, Majko, Zemljo,
Molimo te
Neoprostivo nam oprosti.
Pokušaj, Majko,
Opet, Majka
Nad majkama biti!
Zemljo,
Majko naša
Jedna i jedina,
Najljepši cvijetu
Svemira…
———————-
BUDI MOST
(akrostih)
Budi nit ljubavi, jer samo tako jesi,
Univerzumu, vječnom, se klanjaj,
Da ti se razočarenje laži ne desi.
Iskonskom ljepotom, nespojivo spajaj…
Most. I most ljubavi, čovječe, budi.
Onaj most, što obale snova spaja;
Svjetlom nade, očajniku spas nudi,
Tananim nitima ljubavi, gradi dvore raja.
———————-
MOST PJESNIKA
(akrostih)
Most, ta duša neimara utkana u radost riječnih obala,
Oduvijek je bila blagoslov, sreća i blagostanje,
Svjetlo nad tamom u odrazu božanskih odaja.
Tvoja i moja pjesma, anđeosko blagovanje.
Pjesnika, to blago nerazuma čudnih svjetova,
Ja bih djetetom sunca i mjeseca, zemlje i neba zvala.
Elem, i melemom za nezarasle rane zgaženih cvjetova.
Sve mostove svijeta, ja bih pjesniku dala,
Nad njima da bdije i da ih mlijekom ljubavi doji.
Imenom pjesnika, sve mostove bih zvala,
Križ života kad’ nose, pjesme rajske da im poji.
A kada ih zlo snađe, da im na braniku srca stoji.
———————-
PLAVA PALETA
(akrostih)
Plač, smijeh, imanje i neimanje,
Ludost, dobrota, strahovanje i radovanje,
Amenovanje, negodovanje, laži i istine,
Vjere, nevjere, opijenosti i budnosti,
Aveti, anđeli, udaranja i milovanja…
Paleta je u sferi ovoživotnih snova i jave,
Amajlija plavih kristala u živim njedrima.
Lahor su i oluje u srcima i krvnim žilama,
Etiketa za biti ili ne biti, za ostati ili otići.
Tamjanom i mirtom, lovorikama i ružama
Anđeoska lica miti ili, podanici sotone biti!
———————-
PJESNIKU
Pišeš li?
Zvoni mi pitanje u glavi.
Ono pitanje koje si za života
Svoje prijatelje pitao,
Pjesniče.
Jao meni,
A rastužit ću i tebe,
Jer ti želim reći
Da ne pišem,
Pjesniče.
Ne pišem.
Jer, teško je pisati o proljeću
Koje granate njišu,
O ljetu koje požari brišu,
O jeseni koja na smrt miriše,
O zimi koja za snijegom uzdiše.
Ne pišem.
Jer, sve je još i gore
Nego kad’ si ti
Ovom plačnom
Zemljom hodio,
Pjesniče.
Jao meni,
Jao nama,
Al’ tebi nije,
Pjesniče.
Ti si svoju patnju
Svu ispisao