
Biografija: Jelena M.Ćirić
Jelena M. Ćirić rođena je 15. novembra 1973. godine u Smederevu, Srbija.
Odrasla je u Požarevcu, gde je završila osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirala je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
Sa porodicom, mužem i dve ćerke, živi u Pragu, Češka republika.
Dosadašnji rad predstavila je putem brojnih sajtova, književnih portala, zastupljena je u mnogim zbornicima i antologijama poezije, prevodjena na češki, engleski, nemački, slovenački, makedonski, hrvatski, arapski jezik, italijanski.
Autor je tri samostalne knjige poezije, „ŽAR“ (2011, 2013, 2018), „NAISKAP“ (2013, 2018) i „MUŠKE PESME“ (2016, 2018), koautor knjiga poezije „JA, TI, ON I ONA“ (2012) i „NE ZNAM ŠTA BI DRUGO MOGLO DA NAS VEŽE“, kao i jedne koautorske knjige u elektronskoj formi (M. Gogov, M. Korolija, J. M. Ćirić, 2012). Piše ljubavnu poeziju, koja je u najvećem zastupljena u njenim dosadašnjim zbirkama, ali i ostale vidove poezije, kao i kratke priče.
Dobitnik je nekoliko domaćih i medjunarodnih nagrada, pohvala i priznanja (druga nagrada na II evropskom Facebook pesničkom festivalu 2011. godine; treća nagrada na Drugim književnim susretima u Smederevskoj Palanci 2011. godine; treća nagrada na IV medjunarodnoj umetničkoj koloniji u Krčedinu2011. godine; pesnička nagrada Poet za 2011. godinu za debitantsku zbirku pesama ‚Žar‘; godišnja nagrada umetničke grupe ARTE za najbolju knjigu poezije u 2011. godini; druga nagrada publike na Trećim književnim susretima u Smederevskoj Palanci 2012. godine; priznanje Književnica godine prema glasovima autora umetničke grupe ARTE za 2012. godinu; treća nagrada na Trećem međunarodnom festivalu poezije na dijalektu Preobražensko pojanje u Nišu 2014. godine; priznanje ‚Njaka krčedinska‘ na IX medjunarodnoj umetničkoj koloniji u Krčedinu 2016. godine; godišnje priznanje Novosadskog književnog kluba za najbolje poetsko ostvarenje u 2016. godini za zbirku „Muške pesme“; Plaketa za negovanje savremene srpske ljubavne poezije na Medjunarodnim pesničkim susretima „Orfej na Dunavu 2017“…)
Član je umetničke grupe ‚ARTE‘ iz Beograda i Udruženja gradjana ‚Lastavica‘ iz Praga, u okviru koga aktivno učestvuje u organizovanju kulturnih i humanitarnih akcija. Učestvuje u književnim programima na češkom jeziku, na koji i prevodi.
Član je Udruženja književnika Srbije od 2013. godine.
Član je redakcije časopisa za kulturu, nauku i umetnost ‘Žrnov’.
Dobitnik je priznanja Zlatna značka Kulturno-prosvetne zajednice Srbije za 2014. godinu.
Zastupljena je u biografskom leksikonu ’Srpski pisci u rasejanju 1914-2014’, kao i u Antologiji savremenog stvaralaštva za decu srpskih pisaca u rasejanju (2015).
Dobitnik je priznanja Najuspešnija i najpopularnija pesnikinja Srbije i dijaspore za 2015. godinu, na osnovu ankete 50 regionalnih lokalnih televizija u Srbiji i na Internetu, koje emituju zabavno-edukativnu emisiju Pod sjajem zvezda.
Dobitnik je književne nagrade „Rastko Petrović”, koju dodeljuje Matica iseljenika i Srba u regionu za najbolje poetsko delo srpskih stvaraoca koji žive i rade u inostranstvu, za 2017. godinu.
Kao eksterni saradnik, povremeno priprema priloge za emisiju Satelitskog programa RTS-a ’Srbija na vezi’ o aktuelnim dogadjajima medju srpskom dijasporom u Češkoj.
2018. godine kreirala je parfem ERUPT by Jelena M. Ćirić, u ediciji ‘Parfemi uspešnih’ kozmetičke kuće Cosmetics Lab iz Beograda.
Ko-producent je filma ‘Sedam hiljada duša’, reditelja Sanjina Mirića, snimljenog 2019. godine, koji za temu ima stradanje Srba u austro-ugarskim logorima Jindrihovice i Broumov, na teritoriji današnje Češke.
Kad te jako poželim
Kad te jako poželim,
uključim radio i isključim racio.
Plešem po kući sama,
zatvorenih očiju,
u svom taktu,
u tvom zagrljaju.
Zamišljenom.
Kad te baš jako poželim,
nacrtam ti kažiprstom lik
na komadu vazduha tu ispred mojih usana,
pa te, zatvorenih očiju, poljubim kao prvi put.
Kao drugi put. Kao svaki put.
Kad te jako poželim,
s celim svetom bih naglas želju da podelim.
Mada znam, najlepše se tek nedohvatno sluti,
a želja…
želja je najjača kad se odćuti.
Kad te poželim,
kada te jako poželim,
sa planete bih na drugu neku sa tobom da se preselim.
Ova mi dodje tesna.
Il’ mu ja dodjem besna…
Kad te baš jako poželim,
duboko udahnem.
Čitav se svemir na sekund zaustavi
i sav u sekund stane.
Zamislim te, zagrlim se
i od neke miline
poljubim sebe u rame.
Nedostajanje
Greh bez greha,
osmeh bez smeha,
lobanja k’o krletka usplahirenoj misli.
Korak bez pokreta,
tango bez okreta,
dodiri, k’o surutka prokisli.
Volja bez jemca,
želja bez premca,
šta vredi ? Sve(mir) se panično protivi.
Topli bez juga,
dužni bez duga –
zašto…!? Nismo nizašta krivi.
Eho bez lajanja,
samo bez kajanja…!
U zeni Lucifer sja.
Noć bez sna,
uzdah bez dna,
bez mene ti…
Il’ sam bez tebe ja?
Prolaznici
Rame o rame
s neznancem;
sa strancem.
A valjalo bi da se znamo.
Dah o dah
sa tajnom,
kojoj iz grudi ne damo.
Pogled o pogled
sa mišlju.
Kao pred kišu
pritiska nevolja grudi.
Koža o kožu
sa željom,
što poput zore rudi.
Nemir o nemir,
o svetlost t’ma,
beskraj o svemir,
o tebe ja.
Da l’ puki slučaj
il’ namera –
ti vreo pesak,
ja Himera.
U trenu bljesak,
vatra i žar;
puši se ugarak…
svršena stvar.
Granice
Sopstvenom željom
za tebe vezana
k’o lancima.
Vabi me nedodir
čežnjom što iskri
medju strancima.
Drži me šapat
koji ćutiš jedino
sa znancima.
Tu, gde ti stojiš,
moj svet se kopča
katancima.
A šta bi rek’o Crnjanski ?
Pod grkljanom ključa jara.
Grmi iz dna nedara
vulkana,
sa epicentrom u vodama moje Sumatre.
Eskalira nemoć neutoljene gladi
već danima,
već noćima
volim na ler.
I kao ker
zapišavam plotove,
sočno, kočijaški opsujem skotove
od astrologa,
kad ne razmeste zvezde po mojoj meri.
I daaaaaj, ne seri,
već baci kosku,
da ne gubimo vreme.
Da zalud ne kisne seme.
Da sapi ne vrište neme.

