Nermina Adžović Mustagrudić – Podgorica, Montenegro

Nermina Adžović Mustagrudić

 BIOGRAFIJA: Nermina Adžović Mustagrudić,

Nermina Adžović Mustagrudić, koordinator Resursnog Centra Z.Službe Ministarstva Prosvjete i Nauke.

Podgorica – Montenegro.

Autor zastupljena u preko 150 zbirki i 170 antologija, takođe Evropskog i Svjetskog Šampionata Poezije. Dobitnik mnogih nagrada priznanja, potvrda, zahvalnica, diploma, plaketa, povelja, zlatnih medalja i td. Dobitnica nagrade Let u zvijezde – Svjetska književna Akademija.Nagrada Najbolji Organizator Festivala poezije .Pjesnik 2020 godine .Dobitnik Džek popularnosti .

Dobitnik Specijalne nagrade i član žirija na Evropskom šampionatu poezije, Šampion Svjetskog Šampionata poezije. Senator Svjetske Unije pjesnika, Potpredsjednik Svjetske Književne Akademije. Dobitnik nagrade u Salonu Svjetske Književnosti i umjetnosti, autor u Antologiji i Enciklopediji„Najbolji pjesnici svijeta“.

Predsjednik Svjetske Knjìževne Akademije Platforma za Crnu Goru.

Dobitnica mnogih priznanja i prestižnih nagrada .Zlatna Plaketa BF –  BIH.Predsjednik zirija Bihaćkog Festivala Sevdaha.Pišem za djecu i ljubavnu poeziju .Moje knjige sam samostalno i ponosno objavila .Opjevana   za zivota u pjesmi ,,Pjevaj Bosno“ .

AKO TE PJESNIK LJUBIO NIJE

Ti možeš znati ljubav šta je

Ako te duša zagrli topla

I sunce sjajem obasja lice

Ako srce uzdah ne mami

Ti možeš znati ljubav šta je

Ti možeš oči otvorit svoje

Ako ti pogled želji strijemi

I srce ispuni ljubavlju tom

Ako ti duša spokoj umiva

Ti možeš znati ljubav šta je

Ti možeš radost dati licu

Ako ti pogled stopli dušu

I srce zagrli u sreći toj

Ako ljubav istinski živi

Ti možeš znati ljubav šta je

U toploj se duši ljubav radja

Koja blista i srce grije

Ti ne možeš znati ljubav šta je

Ako te pjesnik ljubio nije

U OČIMA TVOJIM

Proljeće vapi da živi život

Satkan cvijećem tvojoj duši

Listak neki opao davno

Venućem svojim staze guši

Vješto tako pogled krade

Otme suzu što nije pala

Trga neke stranice stare

Voljeti nježno i nije znala

Prodjoše neki dani i sati

Koje broje godine duge

Jedan korak što život znači

Zagrljaj ljubavi u srcu druge

Srce govori i nema  glasa

Ćuti svoju iskrenost i čari

Nijemost odjek sada  ima

Jutarnjoj rosi osmijeh kvari

I znaj lažu da je ona sada

Pripala sivilu u misli čudne

Očaj ne živi prije smrti kobne

Putanje ljubavi i noću su budne

Jesi li u pjesmi sada pročitao

Ono što i nikad napisano nije

Otišle su riječi nekom mi neznanom

Što prepreka meni nekad bješe prije

U mirisu polja i traganju sreće

Duša smiraj nadje gdje je ritam vodi

Životnom putanjom ćutanjem se hodi

Progovi srce kad se ljubav rodi.

UMRLA LJUBAV

Danas u jednoj bašti daleko

Gdje srce nekad kucaše moje

Ja  sam umrla reče  mi neko

I trava zemljom naslika boje

I jedna greška mahnitih riječi

Uze pod svoje poslednji danak

Tamo gdje duša uzdahe mami

Zelenih travki raste uzgranak

Zaplaka  nebo  oči se cakle

Kao  u bajci sve  čudno biva

Ljubavne čari dno su dotakle

Pod hladnu zemlju a ona živa

Putuje patnja poslednjim letom

Tamo gdje ljubav prekriva trava

Umrijeti neće sudbinom kletom

Na drugom mjestu ona je java

ŽENA RATNICA

I povik se čuje u visine neba

Ni treptaja nema vjetar koji puše

Kao da u trenu i sve je zastalo

Da oslušne krik jedne bolne duše

Planina se glasnu u jeku je tešku

Pogled joj se širi da dodirne brda

Ravnice svoj pogled oborile nijemo

Zaćutaše moćno  i u šumi krda

Oblak se povio i ustoj boji

Nadvio se silno sa,visinom svojom

Nepomično tako u svojem hladu

Plavetnilo čudnom odslikava bojom

I svi zaćutaše u tren je sve stalo

Glas svoj pusti jedna sokolica

Nije život predaja bezdušnom

Pravda časti   žena je ratnica

LJUBAV NEBA I ZEMLJE

Svjetlost je sjaj koji treba,

Da blista zemljom sve do neba.

Miris ljepote da se širi,

Lahor nježni da dušom piri.

Neću boje bez sunčeva sjaja,

Sivilo čemerom život osvaja.

Lancima steže čelično bode,

Hoću dašak svoje slobode.

Boli li suza koja kane ,

Na travke ili najteže rane.

Žališ li moju sreću što živim,

Neću udah pod oblakom sivim.

Moj glas nek bude tvoja java,

I moje dijete nek mirno spava.

Zbog jedne riječi i parče neba,

Zar cijeli svijet ispaštati treba.

I ja se ljutim ali ćutim,

Smiraj nađem ljubavlju u tišini.

Ja uvijek pravdom življenja sudim,

Životi se ne predaju olovnoj prašini.

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *