Biografija:
Nermminu Adžović Mustagrudić šampionka SVJETSKOG ŠAMPIONATA POEZIJE u Rumuniji, PJESNIKA GODINE za 2020 god.u Rumuniji, predsjednicu SVJETSKE KNJIŽEVNE AKADEMIJE Platforma za Crnu Goru, potpredsjednicu SVJETSKE KNJIŽEVNE AKADEMIJE iz Rumunije, SENATORA SVJETSKE UNIJE PJESNIKA iz Italije.
Već četvrtu godinu Nermina u Podgorici organizuje velike medjunarodne Festivale Svjetske Unije pjesnika iz Rumunije CAMPIONATUL MONDIAL DE POEZIE I OLIMPIADA DE MONDIALA DE POEZIE STELLA POETICA MONDIALE i vrlo profesionalno, stručno i odgovorno ih vodi.Pjesnikinja opjevana u narodnoj pjesmi“PJEVAJ BOSNO”. Nermina je jako pažljiva prijateljica koja prati i vrednuje moj rad uz divne komentare u stihovima,što jako cijenim i primjer je kako se prijatelji poštuju i podržavaju.Hvala joj što mi je divnu pjesmu posvetila.
Nermina Adžović Mustagrudić živi, radi i stvara u Podgorici. Zastupljena je u preko 170 zbirki i 197 Antologija. Dobitnica je mnogih nagrada priznanja, zahvalnica, diploma, plaketa, povelja, zlatnih medalja itd.Dobitnica Zlatno pero- Svjetka književna akademija.
Dobitnica je nagrade Let u zvijezde -KNJIŽEVNA ZVIJEZDA Svjetske književne Akademije, nagrade za najboljeg organizatora Festivala poezije . Proglašena je za pjesnika 2020 godine u Rumuniji. Dobitnica je Džeka popularnosti BiH kao i Specijalne nagrade. Član je žirija na Evropskom šampionatu poezije.Clan književnog udruženja ,, Musa Ćazim Ćatić“ i počasni clan istog udruženja Bosna i Hercegovina; član udruženja Peme naše-Srbija, Dobitnica je nagrade Salona Svjetske Književnosti i umjetnosti, zastupljena u Antologiji i Enciklopediji “Najbolji pjesnici svijeta“. Dobitnica je Zlatne Plakete BF – BIH. Predsjednik je žirija Bihaćkog Festivala Sevdaha u Maglaju.Dobitnica Počasnog doktorata književnosti koji je udijelio Akademik Bajram Haliti i potpisani akademici .Dobitnica za Najbolju knjigu na internacionalnom književnom konkursu u Negotino kao i Plaketu za Sveukupan knizevni rad i doprinos svjetskoj knjizevnosti.Nagrada za Najbolji lirski prikaz u književnosti.Dobitnica Zlatno pero -Šabac.Dobitnica Zlatno paunovo pero-Zlatna Plaketa -Makedonija. Dobitnica Zlatne Plakete za književni rad Vilijam Šekspir .Član žirija u mnogim književnim konkursima.Autor je u Monografiji Kahvedžije – po prvi put u historiji BIH. Učesnica je mnogih Festivala . Piše ljubavnu i dječiju poeziju .Počasni je gost i Gost iznenadjena u mnogim gradovma BIH i Državama u regionu.Njeni tekstovi su opjevani širom svijeta i prevedeni na nekoliko stranih jezika. Predsjednica je žirija u emisiji poezije TV Boin kao i Tv emisijama C.G i regiona.Dobitnica Priznanja i Zahvalnica od strane RTV.
Kao tekstopisac-autor je mnogih pjesama u izvedbi poznatih estradnih umjetnika.Nastavlja dalje stazom koja se zove ljepota slova.
ČUVAO SAM SVOJE OD SVOJIH
…..A ti ušaj dobro, kad neko zbori nešto ; ne velji to teke da hoću , to su mudri insani znali da tereziju i na hajtar i na duzen stave hesap , ljuđi su bili za to zaduženi da pratu …….
. Skrajnuh kontrinu sa pendžera , i ka za maras zakači se u ćošak od skancije; e duse ove danas , ne ide mi od rukâ ništa; no da počinem malo u ovu žegu….
Taman, pruži se i dako ti dadne pare Đeto( č)Ljulji …
Ja mu hi iskat neću i nemoj da te Bog prevario da hi pomeneš više ,a da hi išteš -možeš da pođeš u rod , ne duguje Koćićima i nije to za ženu da-čini.Sitna su đeca lom , hoće dževapa …..
Okrenu ljeđa na drugu bandu i ne hoćaše više nikakvu da zbori hašâ..
…..Botunar ga rastega tamo njega, sve je hor od hora na prevaru činio i đe mu što ljeverdiše..
Jastak mu vas u pot od misala i haluge, više no od vrućine, diže se iz haljjna u huju.Svari mi kafu ako nemaš druge rabote da činiš , ne znam ni što će mi no teke ha.
I danas će ala bilje biti prevruće; zrikavci ne patišu no eto ne zna insan jel čičikalo ili je progovorio hajvan.Śedi na minder a haviz mu negđe daljeko i kažiprstom lupka na hastal; eeee eh, berićeta će biti samo da je insan zdravo….no mi je zaval jelj me vidio filjan kad sam htio u ljivadu da uđem da donesem doma smokava i grožđa kući….utekoh sa svojega prazne krožê hitajući da ga ne posramin, san me ne fata .A ko bješe ? A neću ti reć’ jamnim Šerifa-da hoćah, ja ga ne bih puštio da me ne vidi,da se ne orezilji.
A taj nije eljierz , ko god kod je.A ti mu čuvaš burniju , pah , pah.
Donesoše do u Brek-Tuz za Blagu noć Ram Jusovi , ka da bjehu napoljitanke, no noćemo to nikako, reka je Ćako da se ne uzimlje to od vas no hi vrnite oklje su došlje; pođe Tidža….
…… Dâ sam riječ da ću Husojci poći da oplasam grob …hoće neka furtutma zaher…
Haj ne zbori tako , premilo ti je da obrćeš muhabet kako ti ljeverdiše, ka Zolja Džidžina …..
… Bog ti da berićet u pamet kad tako misljiš, a priča mi je babo a i čujâ sam po nešto dok je bio potavan sa filjan ljuđima da hi sad ne mentujem, da su ga iz brastva kćeli ubiti .Kako more to, e haša da se mogu havizat !?
E tako ha, priča sam ti no nisi dala hesapa mojoj priči više no ….. Zef Biša-no nejse.
Poslala sam ovu mlađu da uzme kilo octa , zabravih , kupit kod Đine…
Vozaše fiću Rizo bobek i tringo novu kupio, vozio je narod za pare , i Baljo , a mogaše u auto stati vas luk,koju ktrolu, salate zeljene, pasuljića i koja pamidora ….
Baždarila je bezobraznica dva put , ne mogaše me očima viđet ….hita pud mene ka da joj je pod ćesam …
No daj najedno ako mogneš da se vratiš što prije radi đece, a đeca sitna lom , ištu dzevapa a nisam vičan toj raboti ne.
Uzeo sam kod Đeta pod ćesam da radim ,reče daće mi najedno što mi je dužan osta.
Išti mu pare , mukom veljom si hi zaradio.
E neću vala pružat ruku ka da mu tražim na veresiju….
Kad vidiš da demek,, rođaci “ iz brastva su dušmani a što da zbori čojak za druge, ne haša nikakvu .
Imade li skim poći na pjacu jutros , a imadoh bješe Haso a luk bi se oklapurio i morala bih ga dati pošto zašto teke da ga ne vrćem doma.Dadoh mu pet hiljada ….nemade ko drugi a neoćah su šnjim poć u Podgoricu…
….Zaher je treštilo u Tuze te nemade čojka no Hasom …. pa, pa, pa,,pa .Mahnu glavom na stranu,iskrivi jezik malo, aaaa znadoh da je od tizija što su kćeli dohatak Zekuljanovom odžaku….
….No metni koji pasuljić u sić da bude ….
….Jesu, jesu kako nisu i baba i bab đuša , gledali su da hi ubiju, jedinac a pasunije dosta, nije moga na konja da cijelo imanje prođe i gleda do akšama što se veli; a đeca su mu umirala a oni kidisali ka svoj više.A ko drugi no od Adžoća a ko su lako ti je znati, neću sa njima ni merhaba na put, pa se ti upravljaj a dostina hi je, ja se sa njima horiti neću a znat te da znam, vidiio sam hi no nisam udara po tragu a nisam ni skida oka sa njih , prežalji su me .. .
Ja sa njima zadovik zborit neću, a oni te viđet da nije kuća han sanokalja boža ti vjera.U imade mi sto reć’
Kad mi je babo zborio, vas se zapotio , huja mu u džehru udarila , a kako neće, svaki dan pod sač ljeb i pite ada svega ;na punahnoga su provukivali kroz birucu da podižu đecu, he gladna bi him bila i oni će glave doći ako mogadnu kako …
E đavolje silje od svojega bratstva da insan dočeka zlo.
Od svojega vala, velja havlje….
Uuu krf počkalji tamo oni, a kako bi pomogli sto da je nužda yazaklarosum da im je.
E , eh, ja zborim jedno a ti stavi prst na perčem, i ušaj što zborim.
A ko je kćeo da hi ubije?
Dostina Bogomi , urič na njega, da mu uzmu svu pasuniju…
A kako mogahu haram im bilo, malje đece po oboru a đe će him duša? ….
A što zboriš to ljeba ti i solja? A katilj nema dušu ,Bog ti da berićet u pamet.Ne mećeš ti moje riječi u hesap ne , ne koljkaš ja vidim.
Dobro veljiš, jes …..
TO SI BILA TI
Svaki dan je bio teži i gori ,postao je minut godina neizvjesnosti .Brige i suze su svakoga dana bile gorčinom i kajanjem ispunjene,noć je bila bez sna.Godinama se ćutalo i trpjelo da biće bolje,a bilo je gore i teže.Adia je bila puna zla i mislila samo na sebe i kako će druge povrijediti,a samo su bili neko ko je bio uz nju u svemu.Kad je ćutala drhtali bi,kad je galamila ćutalo se i satima tako svakodnevno skoro.
Često bi nebo mijenjalo boje kao da muti pogled, a dan je bio isčekivanje nečeg neočekivanog i nepoznatog.Vrijeme je išlo natrag i vraćalo se, a ono sad, svakog dana je imalo svoju gromku tišinu.
Nije imala nikoga od roda,samo su bili tu kad se jelo a jede se svaki dan,i da iskoriste sve u toj kuću đe im se udomila šćer.Dolazili su nenamjerni gosti -njena rodbina,onako ,kao i roditeljji joj ,pogana je to traga i milet loša ,no se ne raspitaše na vakat ,a i ne pita više niko koga će dovesti da bude žena,domaćica,majka i snaha i komšinica bome,jedne prilike je poćerala svatove kad se udavala djevojka ,kuća uz kuću smo.
Svaki put zadrhtim kad čujem svatove i pomislim : ko li se omrčio neko od njih dvoje ,čija će majka zaplakati.
A nije joj bile ravne bahatulje i nije marila ni za ono što je rodila,i tu je htjela carski i nema osjećaja za dijete,i znam kad stiže joj poruka na telefon,ustade ,skoči od jada i pade joj telefon iz ruke,pade i dijete od 5 mjeseci na pod .
Podiže telefon ,dijete osta na podu,ode nekud ona…nijesmo znali ni pitali kud će,ona je bila muž u kuću,svekrva i đever svima,sve je ona bila familiji koji su trpjeli muku i bol.
Nemoj molim te da vičeš – reče otac njenog ,,muža“ kojeg je koristila za sve,i infarkt pogodi tog čovjeka …
Imao je uskoro 3 godine to napaćeno dijete,i prošao je sve sto nije želio .njegove suze i vapaj za pomoć da ga ne odvede ,,majka“ iz toplog doma ,bile su bezdušno skrhane…Sjetim se svakoga dana kako u suzama moli da ga ne odvede..
Što si se zamislila majko reče mlađi sin ,eee sram me bilo i stid,koliko može sebe da čovjek obruka trpeći lošu osobu,varajući sebe da će biti bolje a neće no sve gore,i gori je onaj ko trpi zlotvora iđe a kamoli u kuću,no onaj koji čini zlo.No i to prođe sine,ne ponovilo se i uvijek sam se pitala za bolest Trpija -kakva je to bolest ,bolovala sam je dok nije otišla dušmanka i svi ste bolovali kao i ja.Koliko se može od dobra učinjenog ispaštati,to zna onaj koji je imao zlo u kuću- odgovori napaćena majka…
Obraz i ljudskost postadoše sramota,a neka iskra nade koje postojala u želji samo; ostala je tinja negdje u nekom drugom dubokom zgarištu pokriven pepelom.