Jankovic Kristina – Zemun, Srbija

Jankovic Kristina

DA LI ZNAŠ?

Da li me možeš voleti

zbog onoga što zaista jesam

ili me menjas za dugu

pod oblakom sto se gnezdi,

da li se obazires na moju tugu

sto u nedrima izranja

kao suzna kap što okom mi jezdi.

…. Da li je čežnja što slama

i pretvara u prah moje srce

poput arsenika što daješ mi

teža od svakog ljubavnog plama?

Dok volim do boli osetim ukus

 krvi na usnama boje grimiza

da li me ranjavanje tela manje boli?

…I mislim na svet dok tebe tražim

neki radostan, nekakav svet u boji

svet  što nema u sebi boje privida.

Da li možeš da naslutiš…

… koliko te zaista volim?

КАО ГРЕХ

Моје очи су као грех, бездан тамни

Сакривене у дупљама твога свемира

Вртлог прекривен јесењим лишћем

У коме се мешају страсти проткане

Тишином…

Речи које ти не могу рећи

саплећу се у ковитлацу прашине

Ти мене не можеш разумети,

не можеш ме чути

 музика je прегласна,

она пегла наборе у души,

пуштајући ме да се распаднем

ко земља у рукама сувим

док прозрачна киша гаси

онај последњи прамичак у мени,

зеленом оазом што ме ка себи зове.

Otrgnut šapat

Nad tvojim mislima oblak tamni

satkan od milion sećanja

u tvome srcu tamni vilajet

probuđen u nedodiru vetrova.

Zbog tog mraka u kome se čuju svici

što pletilju sna kradu od noći,

u tom mraku,  tom bezdanu

ti ne želiš sebi pomoći.

Otrgni se željo, kidaj i lomi

ko kost nek puca otužan glas

zatreperi list u nemilom ropstvu

kad nisi ni sen, nisi mi drag.

Sastavljen da izgubiš put ka sebi

oprečan u nadanjima, hteo bi blud

al misao jača od tebe te mori

da uzalud sve je, džaba sav trud.

Predaš se sunovratu,gori u vatri

spasi samoćom, prosto ti sve,

u moje misli ponekad svrati

otrgnut šapat se čuje sad tek!

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *