Biografija: Sandra Vulin
SANDRA VULIN hrvatska je pjesnikinja i spisateljica, rođena u Vukovaru. Majka je dvije kćeri.
Djetinjstvo je provela u jednom malom selu u Hrvatskoj, gdje je s obitelji preživjela ratne strahote u kojima je čak i njezin život bio u opasnosti, ali je čudom preživjela. Tuznu I siromasnu sliku djetinjstva dodatno je pojacalo to sto je kao dijete rastavljenih roditelja odrastala bez majcine blizine.
Postaje nakon toga duhovno predana I vječno zahvalna Bogorodici ,kao svojoj Nebeskoj Majci ciju ce posebnu zastitu zauvijek svjedociti.
Svoje stihove počela je pisati sa petnaest godina,najprije kao zapisane misli I osjecaje u obliku dnevnika, kroz tragedije koje je prosla, nastojeci se tako izdici iznad boli I tuge,a ubrzo zatim kako je rasla I sazrijevala ona sama I stihovi su se mijenjali, postajali sve smisleniji I jedini i pravi nacin njezinog izrazavanja. Prvi put ih je uz veliku I nesebičnu podršku svoje uciteljice hrvatskog jezika ipak stidljivo objavila u srednješkolskom časopisu“Frka“.
Nakon završene Srednje Obrtničke škole u Osijeku, studirala je pravo. Čak i tada, u nastojanju da čini dobra djela, često je volontirala za mlade s posebnim potrebama u domu „Inkluzija“ i postala aktivistica za ljudska prava i nenasilje. U jednom dijelu svog života posebno se posvetila i služenju starim, bolesnim i nemoćnim ljudima.
Kasnije s vremenom objavljuje pjesme u mnogim zajedničkim međunarodnim antologijama.
Svoje stihove predstavila je na Hrvatskom, Makedonskom, Čileanskom i Tuniskom radiju. Članica je Hrvatskog književnog društva u Rijeci, Njemačkog književnog društva u Kölnu i Matice hrvatske u Düsseldorfu. Dobila je Certifikat o uspjehu od “ Zaklade za umjetnost i kulturu Munir Mezyed “ iz Rumunije za predanost služenju kulturi i čovječanstvu.
Piše ljubavnu i duhovnu poeziju, kao i bajke za djecu, a u pripremi je i nova knjiga, roman “ Zerdelija “. U slobodno vrijeme bavi se glumom i slikarstvom. Autorica je zbirke ljubavne poezije:
1 „Pod nebom uspomena“, 2007.
2 „Daruj me svojom blizinom“, 2011.
3 „Gubitak ničega“, 2015.
4 „I budna te sanjam“ 2016.
5 Duhovna poezija „Tota Tua“ 2016.
6. Bajka za djecu „Will“, 2012.koja je postigla veliki uspjeh i dosad je prevođena na njemački i engleski, a sada se prevodi na arapski i grčki jezik.
7. Ljubavne pjesme ‘Radost bezimenih lica’ 2018. Prevedena na engleski I njemacki jezik, za koju je dobila nagradu 2018. godine; Zlatna plaketa za najbolju knjigu godine, u izdanju RROM PRODUCTION, romskih književnika u Beogradu.
2019. nagrađena je i Bitoljskom zakladom „Takec“, Makedonija, za zbirku godine.
Dobitnica je Povelje za književno stvaralaštvo „Dušan Matić“ Ćuprija, dobitnica je Zlatne medalje za očuvanje svjetske književnosti na 64. međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu, također je nagrađena nagradom Mewadev Laurel Award 2019 – za promicanje književnosti, mira i čovječanstva diljem svijeta od strane suvremenog književnog društva Amlora: Banda (U. P, Indija).
Njene knjige mogu se naći na Amazon stranici kao i na web stranici “ Golub Books “.
SVJETIONIK LJUBAVI
Večeras
svjetionik ljubavi
nema upaljena svjetla
prijekorno more
ne obazire se previše
na licitarsku jamčivost
kako će sutra
nesumnjivo
izbijati požar
iz istih okna
gdje se odvažno
tmina ispružila
večeras
koraljna hladnoća
prolazi kroz kosti
a sutra će znam
njihati se i mjesec
opijen našim svijetlom
LET
Ovo moje srce
svakodnevno se zalijeće
u ograde
ljude
nebo
ne pravi razliku
ne mjeri mjeru
ali mjera srca stoji
izvan velikog obličja
razlika je statua
grohotom nasmijana
svjetina
sudara se
sa drugim srcima
jednako iščašenima
osakaćenima
i pitamo se tada
jesu li nam rane raznovrsne
ili smo samo postali odrasli
ishod tog odrastanja
mnogo je teži
od iščašenosti
ili modrica
rane su to
koje otvoreno zjape
na uvid cijelom svijetu
i ne prolaze
ovo moje srce
još nije naučilo
važnu razliku između
bezglavog zalijetanja čistoće
i neprijateljskog stakla
propasti
sakrivenog
u svakom novom
pokušaju leta
ČUJEŠ LI
Čuješ li
pretapaju se kapi kiše
u modru rijeku
pred vratima je
svemir
čuješ li
u parku
smiju se djeca
a raduju ljuljačke
moju kosu dodiruju
prsti svih vjetrova svijeta
čuješ li
srce se uči poniznosti
sniva papirnate snove
smijem se glasno
ponoru
zajedničkih buđenja
čuješ li
ptice su u pokislim krošnjama
na probuđenim krovovima
vidim ih jasno
čuješ li
bjesomučno poskliznuće koraka
u našminkanim slovima
bez lica
slijepcu su boje iste
gluhom su svi zvukovi tišina
izbjeglici je svako nebo strop
čuješ li
od sjene u starosti ostaje
slani trag na obrazu
dok duša i dalje traga za čežnjom
kao žena sa oprostom
lutam maglovitim noćima
ne tražim te
ali te branim
čuješ li
zatajen je naš povratak
noćas zazivam uspomenu
na ljubav bez nas
lampa i dalje gori
čuješ li…
NE BUDI ME
Ne budi me
Dok sanjam o nama
Ispod zvjezdane noći
Kristalni lusteri plešu
Trče na drugu stranu Mjeseca
Osvjetljeni euforijom sanjanja
Jedan san se sanjao o radosti
Pretvarajući se u lice bola
Karusel
Na kojem putuju sve moje umorne zore
U gradu zaljubljenih
Na trgu zvanom čežnja
Ne budi me
Jer slušam tvoje korake
Uznemireni baš poput oblaka
Prije Oluje
Rađaju se cvjetni pupoljci
S vječnim cvjetanjem
Što ne prolazi
Sve dok nas sanjam
Sve dok se odlučno pridržavam
Na sreću dlanova
Koji se dodiruju
TREPERAVE ZVIJEZDE
Znam
ti snivaš o slobodi
sve do treperavih
zvijezda
podiže se
svjetlost
zlatnim tokom
vremena
od vječnog Boga
do naše prolaznosti
ti si na sazviježđu
naše ljubavi
a ja
na majčinim grudima
koje me oplakuju
potajno
brišem umor sa čela
i opet mijenjamo strane
na već poznatom
međuprostoru
opomene
ti snivaš
o vječnoj ljubavi
kao da ne znaš
da leptirica umire
odmah nakon što se rodi
čim sazrije obećanje
bit će nam naklonjen
zlatotisak neba
sasvim tiho
povlači kist snova
molitvom uspavljuje
čežnju o slobodi
snivaj
jer jedino tako
možeš postati svemir
pruži mi ruku
u tvojoj blizini
začuđena promjenom
i sama vidim
treperave zvijezde