Biografija:
Moje ime je Parvez Parvez znači pričljiv i pobjednički Rođen sam u malom gradu Godine 1959 Ime tog malog grada je Qorve Darghezin, a nalazi se na zapadu Irana, 320 km od Teherana. Tamo sam išao u školu Moj otac je bio biznismen i poznata ličnost. Moj otac je voleo knjige i bio je džentlmen među ljudima. Moja majka je bila domaćica. Bila je vrlo čista i predana. Moj djed, odnosno otac moje majke, bio je pjesnik, filosof i parničar i bio je poznat u narodu. Od malena sam voleo poeziju i umetnost, pisao sam poeziju kada sam bio veoma mali. Studirao sam u Teheranu i jednu godinu u Istanbulu i Sarajevu. Ja sam arheolog i historičar umjetnosti i posjedujem orijentalnu umjetničku galeriju u
Sarajevu.
МI IRANSKI STUDENTI U JUGOSLAVJI
Bijasmo studenti iz Irana
U Jugoslaviji staroj,
Da,iz Irana,
Zemlje poezije,misticizma
I kultura drevnih.
Bijasmo iz generacije
Transformacija i revolucije,
Bijasmo generacija
Dinamičnih filozofa i mislilaca
Tragali smo za srećom čovječanstva,
Poput mladih zaljubljenika
Studenti iz Irana u gradu u Bosni
U Banja Luci
Čitali knjige,
Igrali Tiatru,
Planinarili pa se u mislima
I do samih Zvijezda penjali.
Igrali šah,
Pjevali ljubavne Iranske pjesme
Na sokacima
Nekadašnje Banja Luke.
Mislili smo da naukom, umjetnosti i poezijom
Možemo ratove spriječiti…
Ali znajte od tada prođe dosta vremena,mnogo godina…
Mnogi se iz našeg kruga
U Iran vratiše,
Pa dok žive tamo,ja znadem!
Čak i nakon četrdeset godina
Sjedimo i dalje za sofrom ljubavi,
Prijateljstva i filozofije
Koje naša srca spaja
Bez obzira iz kojeg smo grada.
I dalje vjerujemo da ratove
Naukom,umjetnošću i ljubavlju
Spriječiti možemo.
OD TEBE NAUČIH
Od Tebe naučih
Iz svoje duše
Pjesmu ovu
Sada i zauvijek slušati.
Od Tebe naučih
Svoju dušu pustiti
Za sve one koji pjevaju,
Za sve one koji vole…
I neka mi srce
Za sve one
Koji su mi dragi
Zauvijek kuca!
Od Tebe naučih da se zaljubljujem svaki dan.
I pjevam glasno
Za ovu Ljubav u duši ,znaj!
Za ovu Ljubav
U srcu svome,
Dok pero piše ,a harfa svira
Misli mi lete Tebi kroz nebesa.
Leti srce moje Tebi
Poput leptira,
Leti Tebi
Do mog safira.
Naučih i da Ti
Kažem da mislim na Tebe,
Naučio sam od Tebe da velim Ono što mi srce lupanjem svojim rekne.
NITI ŽIVOTA
Povezaše nam se.
Konci neraskidivi
U Raj nas odvedoše!
A Ljubav i Istinu govori…
I reče mi Ti
Da voljeti,
Da ljubiti,
Znači biti živ.
Znaj,ja sam sada živ !
RICHAR GERE
Richard Gere,
Znamo ga,
On je duhovni umjetnik
Za sve .
U srcu važnih centara i duhovnosti
U gradu Sarajevu
U srcu čaršije
Božanske ljubavi .
A 1462. godine u Bandbashiju
Nastade prva tekija
Mevlane
Ili Rumija .
Ko je Mevlana ?
Ko je Rumi?
Šta kaže Mevlana?
Rođen prije oko 800 godina Balhu u Afganistanu.
Kada je imao oko 7 godina, otiđe sa ocem svojim
U posjetu velikom mistiku Attaru Nishaburiju.
Tada Attar Rumijevom ocu reče
“ Vaš će sin prosvjetljavati srca ljudi vijekovima Božijom Ljubavi.“
Rumijev otac
Sa sumnjom ga pogleda,
I ne povjerova!
Ali pokaza se da će sudba biti istinita.
A Mevlana?
Mevlana postade
Veliki učitelj i veliki fekih
I naučnik.
Susret sa Shamsom Tabrizijem u Konyi u Turskoj,
Izazva u ovom velikom čovjeku
Rođenje novo.
Za daljnji napredak svih nas…
Čak i nakon 800 godina
Attarove riječi se ostvariše
A,Bog stvara neke ljude za dobra i nebeska djela, a u očima neke djece može se vidjeti njihova budućnost.
Možda ponekad od sudbine se pobjeći ne možet
KIŠA PADA
Kiša pada,
Kiša pada…..
Danas na utorak
Kišnog dvanaestog ljeta,
Dok se kćeri Iranskog šaha
Slatko smiju
Na balkonu u Sarajevu.
A stabla jabuke i zerdelije
Tiho pod kišom plešu
A ptice šapuću…
I moje naliv pero
Puno tinte danas biva…
I moja olovka puna protoka biva,
Da napišem,da opišem…
Da u ovom mom starom defteru
Moja svjetska poezija
Jednom zauvijek procvjeta…
KO SPAVA, KO JE BUDAN NOĆAS?!
Ko je noćas s nama na sijelu ašika?
Ko saputnik ašiku koji gori od aška?
Ko noćas u vatri ljubavi izgorje?
Ko noćas, bez stida, pjeva u sokaku voljene?
Ustaje jarani moji da pijemo noćas vino,
Vinom istine opijeni, pravu ljubu pronađimo!
Vatrenim plesom sagorimo u vatri,
Ko će noćas sa nama piti vino ljubavi,
Gazeć’ oba svijeta zarad Voljenoga!?
Kao svijeće noćas hajmo sagorjeti,
Da bi mogli istinu dokučit’,
Srušit’ sve tamnice i Mašuka naći!
Hej jarani, hej drugovi moji,
Ko će noćas tamnice tuge porušiti,
Iz svoje školjke izać’ i slobodan biti?
Prijatelji dođite, časa ne časite,
Da sve do zore razbijamo čaše!
Da čistu ljubav nađemo u sebi!
Da s duše skinemo okove boli!
Ustajte prijatelji, drugovi, jarani!
Ne spavajte, nemojte čamiti u tami!