Putopisi –Pisma sa Šri Lanke
: Noć ni ribolov u Indijskom Okeanu
Vidosav Đurđević
Njihove vitke figure pod svjetlom mjesečine kao da su od bronze izgledale su kao živi sklupture predivnih oblika.Veslali su dugo i naporno vukući tešku mrežu i nadali se dobom ulovu . Kada priđoše obali u mreži počeše da se praćakaju ribe srebrnenosive izduženog oblika , a druge krupnije valjkastog. Barakude su izduženog oblika a valjkaste su mnogo cijenjene plavorepe tune . Na licima ribara pored vidljivog umora od napora počeše da se pojavljuji široki osmjesi koji su govorili da je noć bila uspješna
Boraveći u ovoj lijepoj zemlji sprijateljio sam se sa nekoliko divnih ljudi između ostalih i sa grupom domaćih ribara. Jedne večeri sam se uputio sa njima na noćno ribarenje, želio sam to doživjeti i ne sluteći da će to biti jedan od mojih nezaboravnih doživljaja.Čim sam im saopštio svoju želju pozvali su me da ima se pridružim i rekli da odmah po zalasku sunca dođem u malu lučicu odakle se kreće na ribarenje. Stigoh u lučicu u zakazano vrijeme i začudih se kada ne vidjeh ribarske brodove, već mnoštvo malih čmaca i dvadesetak ljudi koje sam poznavao i koji su me pozvali .Ti vitki i preplanuli ljudi svako predvečerje dolaze u luku i u oveći motorni čamac stavljaju mreže, svjetiljke i drugu opremu pa onda se u njega ukrcavaju i odlaze na jedan otočić udaljen kako rekoše nekoliko milja u pravcu zapada. Moje uživanje je počelo čim sam se ukrcao jer su ribari posjedali i počeli da pjevaju, a ta njihova pjesma nad otvorenim okeanom djelovala mi je ko molitva. Poslije 20-ak minuta vožnje pred nama se ukaza otočić sav u zelenilu palmi sa bijelom plažom kao pristaništem. Iskrcamo se , oni počeše prebacivati ribarske mreže i svjetiljke u svoje tradicionalne čamce koje je ranije ujutro neko dovukao ovdje iz luke odakle smo večeras krenuli , a gdje su oni rano jutros završili sinošnje ribarenje.
Kada mreže i svjetiljke smjestiše u tradicionalne čamce, zapališe vatru i počeše na kamenim pločama da peku ribu. Ove večeri je to bila riba list, teška sigurno oko 7-8 kilograma.Dok je riba cvrčala na kanemoj ploči ribari su sjedili oko vatre ,pijuckali arak( alkoholno piće od jedne vrste kokosa) i pjevali ili se molili pjesmom neznam i a nisam se usudio da ih pitam. Jeli smo ribu divnog okusa i kuvanu rižu sa nekim ljutim karijem , smijali se i nazdravljali jedan drugome .Nad okeanom je već bila duboka noć kada na znak vođe ribolova svi kao jedan pođoše do svojih čamaca i jedan za drugim se otiskivaše u okean. Veslajući polako na 50-ak metara jedan od drugog pregradiše uvalu široko oko kilometar , spustiše i sastaviše mreže i upališe svjetiljke pa su mirno sjedil, ćutali i nešto čekali.Na licima im nije bilo ni dosade ni grča već radoznalost i ičekivanje nečeg što će ih obradovati . U nijemoj tišini prošlo je više od dva sata kada vođa ribolova pištaljkom i rukama dade neki znak i svi ko jedan krenuše prema obali vukući svoje mreže.Veslali su podjednako pa su izgledali kao da su na statu neke regati a opet i radno i svečano , pod mjesecem iznad okeana izgledali su predivno.
Njihove vitke figure pod svjetlom mjesečine kao da su od bronze izgledale su kao živi sklupture predivnih oblika.Veslali su dugo i naporno vukući tešku mrežu i nadali se dobom ulovu . Kada priđoše obali u plitkom moru počeše da se praćakaju ribe srerenenosive izduženog oblika , a druge krupnije valjkastog oblika i tamnije boje. Barakude su te izduženog oblika a valjkaste su mnogocijenjene plavorepe tune . Na licima ribara pored vidljivog umora od napora počeše da se pojavljuji široki osmjesi koji su govorili da je noć bila uspješna.
Ulovili su dosta ribe koju su sortirali na licu mjesta bacajući ih u velike korpe u kojima je bio led u sitnim kockama. Rekoše da će poslije vaganja one pravo u fabriku da se konzerviraju a oni su odradili još jednu noć svog teškog i napornog posla.Bio sam zadivljen njihovom posvećenosti ovom nadasve teškom poslu ali i poštovanju koje pokazuju prema okeanu koji ih hrani i njih i njihove mnogobrojne porodice. Na istoku se pojavlo sunce minula je kratka noć ,koju nikada neću zaboraviti , noć koju sam proveo sa ribarima koji hljeb svoj nasušni zarađuju na indijskom okeanu, boreći se sa nevremenom i talasima , vukući teške mreže da bi časno hranili svoju porodicu.
Meni su kao nagradu za noć provedenu sa njima poklonili jednu barakudu za koju mi rekoše da je jedan od najvećih grabljivica u okeanu a cijenjena je jer je specifičnog i posebnog ukusa, u šta sam se i uvjerio pošto sam je kušao.
