Most
Jutro je stiglo iznenada i vrelinom srpanjskog sunca probudilo usnulu rijeku. Tek što je pogledala u nebo jak odsjaj joj udari u lice i ona samo mirno nastavi teći. Okolno drveće je šaralo zelenim površinu vode i stvaralo tirkizne obrise koji su svjetlucali kao drago kamenje.
Tišina , za tren se mogla oslušnuti jutarnja tišina ali bi prekinuta takvom bukom da se rijeci zamaglilo u toku. Ptice su se dozivale, cvrčci cvrčali, čudni zvukovi su dopirali sa svih strana.
Rijeci je izgledalo da je i dalje guši most koji joj se zabio u dno još stoljećima ranije. Nikada ga nije voljela i nikada se nije navikla na njega. Teške klesane stijene izvirale su iz njene duše , taj rukom obrađeni kamen koji su nekad neki ljudi stavljali jedan na drugi sa ogromnim znanjem i nevjerojatnom vještinom, neke ruke nemara koje su u njega ugradile svoje živote i snove, savili su svoje ruke u lukove iznad vode. Nije da rijeci nije prijala sjena ispod tih masovnih lukova ali je remetila njen danonoćni tok bez odmora.Ipak nebo se radovalo obrisima mosta u tirkiznoj vodi, lukovi su po sunčanom danu pravili prelijepe figure, krugove i srca, geometriju koja je svemiru poznata.
Izlizano kamenje mosta govori da je tu bilo mnogo prometa, život se odvijao na njemu. Ljudi su išli sa jedne na drugu stranu, prevodili stoku sa sepetima voća i drugih dobara važnih za život. Ljudi, gdje su otišli svi oni ljudi, zašto ih više nema tu? Zar je sve prestalo biti važno, zar više nemaju potrebu za rijekom i vodom, za hladom ispod drveća? Nekada je to bilo centralno mjesto gdje su se sastajali, dočekivali, ispraćali, sada više nikoga nema, čak ni psi više tuda ne prolaze. Duga vijugava cesta kojom su najčešće išlo na konju ili u zapregama odavno je zarasla. Možda će i most srasti jer već odavno izmedju kamenja raste trava pa čak i neki cvjetić se pojavi. Stare alke na zidovima još su tu ali nitko više za njih ne veže stoku, nema sepeta niti prodavača.
A rijeka i dalje teče, bez šuma, bez tuge. Most stoji i sa ponosom prkosi vremenu u nadi da će se ljudi vratiti, da će se sjetiti njegove važnosti. Duboko u sebi vjeruje da rijeka nije ni kriva, ova voda koja jutros protiče ispod njegovih teških lukova i ne zna da je tu nekada bio život, i radosti i tuge, i boli, nadanja i čekanja, oluje i ratovi, neka djeca koja su trčala iza metalnih kolutova zanesena u svoju igru, neki prvi poljupci i zakletve u vječnu ljubav… ne ova voda to ne zna i možda je i bolje da nikada i ne sazna…
Biografija: Žana Coven
Žana Coven ( Žanka Žana Bošković Coven ) rodjena je u Sarajevu, gdje je provela djetinjstvo i mladost a kasnije diplomirala Engleski jezik i književnost. Studirala romanistiku u Beogradu a potom odlazi u Milano gdje nastavlja daljnje obrazovanje. Radila kao pedagog, prevodilac i kulturni mediator. Piše od djačkih dana. Udata i majka odraslog sina. Trenutno se bavi muzikom, prevodilackim radom, kulturoloskim projektima. Piše poeziju, kratke priče putopise na hrvatskim, srpskom i bosanskom jeziku, na više dijalekata, zatim engleskom, talijanskom i španjolskom Do sada objavila poeziju u više od 100 zajednickih zbirki u cijelom svijetu i na 4 jezika, zbirke Stihom vezani i Stihom ispisujem ljubav, izdavaca Kultura snova, zatim zajednickoj zbirkama Snovi sjecanja 1, 2, 3 i Lahor stihova izdavaca PiK/ Redak i mnoge druge i samostalne zbirke Zaboravljena u stihu i Jedna Ljubav , izdavac Kultura snova, i CC N&P, te zbirku poezije Entre sol y sombra na španjolscom jeziku i Lo dico alla luna na talijanskom Njene poezije su publikovane u mnogima antologijama, zbornicima, casopisima i blogovima. Jedna njena poezija je u antologiji svjetske poezije. Prevodjena na vise jezika kao makedonski, ruski, urdu. Njene haiku objavljuje japanski web časopis Asahi haikuist network i Akita international.. Nedavno je (2019) nagradjena drugom nagradom na medjunarodnom natjecaju poesije Città di Galateo, Italia i zatim prvom apsolutnom nagradom za haiku na evropskom pjesničkom šampionatu .Nosioc posebne specijalne književne nagrade književne kritike Italije, Milano , maj 2019i td. Ona je predstavljena i u posebnim izdanjima 26 women of essence u Sydneyu Australija i 25 women of virtue u Indiji, mnogim književnim časopisima širom svijeta. Prezentacija i osvrt njene knjige “ Jedna ljubav “ objavljen je u književnom časopisu u Beogradu a u Španskom časopisu Azahar redovno se objavljuju njene pjesme na Španskom jeziku. Clan UBU Sarajevo, British haiku società, Kulture snova Zagreb, Nekazano Bar. Trenutno finalista u više nacionalnih i internacionalnih natječaja u Italiji. Ova 2020 godina donijela joj je veliki broj nagrada iz Makedonije. U Internacionalnoj antologiji Amaravati Prisma prisutna je sa 9 pjesama na 4 jezika i prevodom jedne pjesme na engkeski jezik. Indijska književna akademija i Motivational streeps su je uvrstili medju najvažnije žive pjesnike svijeta. Amerčki Spilword i Belgijski Atunis poetry takodjer objevljuju njene pjesme. Živi izmedju Milana i Barcelone.