Adrian Suciu – Rumunija

KRPENA LUTKA

Niko nije dobar u ljubavi i smrti.

Dokaz postoji da

Su ljudske iluzije o ljubavi

Iste kao ljudske iluzije

O smrti.

Mi češljamo krpene lutke

Za ceo život.

I očekujemo da kažu: majko!

Ono što kažeš možeš razumeti

Samo ti sam,

U tvojim dobrim danima. Ili ne.

Ali prateći tvoje ljubavi i tvoje

Smrti

Napuštene mačke i cigle ostaju koje

Su dugo težile da budu prozori.

Jedino tvoj šaptajući poziv je trajao

U okviru

Groblja neznanih

Heroja.

Ponesi svoje krpene lutke sa sobom

Napolje

Samo reci njenoj majci!

JEVANĐELJE PO SUCIU

Poglavlje 1

Stari belac se pojavio u mojoj vidokružnoj niši

I rekao :

Sedi dole i piši

Ničije Jevanđelje! Biće spaljeno

Tokom  dana počinka,

 Zagrejaće kosti nekih ljudi

I neće ostaviti  ni traga.

Poglavlje 2

Gospod je rekao: Neka bude svetlo!

I bilo je,

Na sekundu , Svetlo. Svetlo je sanjalo

O Reči

A Reč je bacila senku na Svetlo.

I rodiše kopile

I ponudiše mu pravilo

Izgubljenih. Eto zato je zovu Poezijom jer je bio

Povodac mrtvima

Dozvoljavajući im da se dovuku

Kao dobrovoljni psi.

Da se nastane u ženskim krevetima

Kao izdajnici u zaboravu.

Poglavlje 3

Dok sam u snu video reku

Netaknutu granicama.

Ništa ne živi u njoj i ne zaliva

Travu.

Zanelo me do nebesa

 I da li su se otvorila kao nikome. Anđeo sa sovinim

Krilima izgovorio mi je ove reči:

Crv koji će razumeti sve

Iznedriće ptice i pronaći

Sklonište

U Očevim baštama.

Poglavlje 4

Dok sam putovao kroz čistilište ,

Jedna neoubučena žena

Ali sa osmehom

Rekla mi je : Bićeš sposoban

Narednih sto godina,

Samo da malo popustiš

Cigarete! Onda je klekla

preda mnom.

I iskoristio sam njena usta kao tunel

Ka mami

I njenu lobanju kao Božiju pepeljaru.

Poglavlje 5

Nakon toga je sama ustala

I otvorila mi se pred očima

Knjiga prekrivena prašinom i pepelom. Ona

Je podsećala

Na čamac i ladicu , kao što

 Bi podsećala  na hiljade

Načina na koje krhotine

Mogu biti zakopčane i nošene.

I evo šta je napisano tu :

Nikad nemoj biti taj koji priča priču!

Onaj koji je ispričao, nadživeo je

I promašio je njeno značenje.

Treba li tvoja duša samo da se raduje

Jedinoj večnoj pobedi koja postoji.

Pobedi jagnjeta među

Vukovima .

Poglavlje 6

Bog je takođe rekao: Neka bude sekunda!

I bi sekunda i Bog je pozva

Da dođe kući.

Prevod: Dragana Pavlović Ribac

Adrian Suciu

Adrian SUCIU 

Kulturološka lutalica, vagabundo duhom, književni  huligan. Tako oduševljen što ima biografiju da je zaboravio. Napisao je previše stvari za nekoga ko je sanjao da piše u tišini. Da nije objavljivao knjige i primao diplome gomile drveća  bi još bile u životu. Član društva Kolekcionara pepela i Zajednice Muzičkih kompozitora za gluve. Beznadežno zaljubljen u poeziju, koju nikad nije dodirnuo i prevario, ni sa ženom niti sa vinom.

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *