Зоран Јовановић-Лесковац, Србија

Zoran Jovanovic

Biografija: Zoran Jovanovic

Zoran M. Jovanović,  iz Leskovca, Srbija.

Novinar portala jugmedia.rs, član redakcije časopisa PoezijaSRB – Кruševac, saradnik portala Radio Medveđa

Autor zbirki pesama:

Nit (2015.), Nada (2017.), Zov (2019.)

Aforizama:

Prst sudbine (2017.)

Kratkih priča:

Vika mi Lejka (2018.)

Kontakt:

e-mail: pustorecki@gmail.com;

BESКRAJ

Sreli smo se, Bog zna zašto,

il’ sam Đavo put nam skroji

sudbina nam niti plete

ko zna šta nam još predstoji.

U moj život iznenada

naišla si niotkuda

u oči mi sjaj vratila

sad si ljubav – il’ zabluda?

Dok te gledam oči sjaje

razum se sa srcem bori

zagrlim te pa zadrhtim

dok telo u vatri gori.

Po malo mi sebe daješ

sve više mi nemir budiš

zagonetno dok se smeškaš

skloniš kosu – vrat ponudiš.

Udahnem te iz sve snage

da napunim dušu tobom

nadajuć’ se da potraje

a ne znajuć’ šta ću s’ sobom.

Beskraj danas, shvatih šta je

usnama sam ga dotak’o

i opet bih da ga ljubim

ti mi kaži – kad i kako.

MOLITVA

Molim Te, Bože,

ako odlučiš

da se ponovo rodim

učini da se rodim

negde blizu nje.

Učini, molim Te,

da budem ptica

pa da je svakog jutra

pesmom budim

i da joj pesmom, kad zaspi,

ulepšam snove.

Ako ne može ptica,

učini, molim Te,

da budem vetar.

Da njenu kosu dahom mrsim.

Molim Te, Bože,

ako odlučiš

da se pnovo rodim,

učini da se rodim

samo ako se rodi i ona

jer, šta ću  meni ja

ako ne bude nje.

Slučajno

Slučajno je sretoh između dva stiha
i opijen krenuh da joj pesme pišem,
ona tako lepa, nasmejana, tiha
ja je samo gledam i setno uzdišem.

Pod prozor joj onda odem u predveče
da joj  tiho pevam pesmu napisanu
dok zvezde trepere ti sijaj, meseče,
odvedi me pravo u noć već besanu.

Mahnuće mi krišom, sa prozora, ona
da ne vidi niko  poruku što šalje
nasmejana poput kraljice sa trona
Pogledom će reći – lepo, pevaj dalje.

Pokorno ću onda, da bi srećna bila
nastaviti ovu pesmu do beskraja
niza od stihova za tebe je – mila
daj mi samo sekund iz očiju sjaja.

Poljubićeš potom maramu od svile
i kroz prozor onda pustiti nehajno
Tvoje su me usne tako opčinile
tragove karmina ljubiću potajno.

Кad zora zarudi i petli zapoje
kroz prozor ću tiho da do Tebe dođem
ružu da ostavim dok se snovi roje
i srećan  zbog tebe u novi dan pođem.

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *