Biografija:
Nermmina Adžović Mustagrudić šampionka SVJETSKOG ŠAMPIONATA POEZIJE u Rumuniji, PJESNIKA GODINE za 2020 god.u Rumuniji, predsjednicu SVJETSKE KNJIŽEVNE AKADEMIJE Platforma za Crnu Goru, potpredsjednicu SVJETSKE KNJIŽEVNE AKADEMIJE iz Rumunije, SENATORA SVJETSKE UNIJE PJESNIKA iz Italije.
Već četvrtu godinu Nermina u Podgorici organizuje velike medjunarodne Festivale Svjetske Unije pjesnika iz Rumunije CAMPIONATUL MONDIAL DE POEZIE I OLIMPIADA DE MONDIALA DE POEZIE STELLA POETICA MONDIALE i vrlo profesionalno, stručno i odgovorno ih vodi.Pjesnikinja opjevana u narodnoj pjesmi“PJEVAJ BOSNO”. Nermina je jako pažljiva prijateljica koja prati i vrednuje moj rad uz divne komentare u stihovima,što jako cijenim i primjer je kako se prijatelji poštuju i podržavaju.Hvala joj što mi je divnu pjesmu posvetila.
Nermina Adžović Mustagrudić živi, radi i stvara u Podgorici. Zastupljena je u preko 170 zbirki i 197 Antologija. Dobitnica je mnogih nagrada priznanja, zahvalnica, diploma, plaketa, povelja, zlatnih medalja itd.Dobitnica Zlatno pero- Svjetka književna akademija.
Dobitnica je nagrade Let u zvijezde -KNJIŽEVNA ZVIJEZDA Svjetske književne Akademije, nagrade za najboljeg organizatora Festivala poezije . Proglašena je za pjesnika 2020 godine u Rumuniji. Dobitnica je Džeka popularnosti BiH kao i Specijalne nagrade. Član je žirija na Evropskom šampionatu poezije.Clan književnog udruženja ,, Musa Ćazim Ćatić“ i počasni clan istog udruženja Bosna i Hercegovina; član udruženja Peme naše-Srbija, Dobitnica je nagrade Salona Svjetske Književnosti i umjetnosti, zastupljena u Antologiji i Enciklopediji “Najbolji pjesnici svijeta“. Dobitnica je Zlatne Plakete BF – BIH. Predsjednik je žirija Bihaćkog Festivala Sevdaha u Maglaju.Dobitnica Počasnog doktorata književnosti koji je udijelio Akademik Bajram Haliti i potpisani akademici .Dobitnica za Najbolju knjigu na internacionalnom književnom konkursu u Negotino kao i Plaketu za Sveukupan knizevni rad i doprinos svjetskoj knjizevnosti.Nagrada za Najbolji lirski prikaz u književnosti.Dobitnica Zlatno pero -Šabac.Dobitnica Zlatno paunovo pero-Zlatna Plaketa -Makedonija. Dobitnica Zlatne Plakete za književni rad Vilijam Šekspir .Član žirija u mnogim književnim konkursima.Autor je u Monografiji Kahvedžije – po prvi put u historiji BIH. Učesnica je mnogih Festivala . Piše ljubavnu i dječiju poeziju .Počasni je gost i Gost iznenadjena u mnogim gradovma BIH i Državama u regionu.Njeni tekstovi su opjevani širom svijeta i prevedeni na nekoliko stranih jezika. Predsjednica je žirija u emisiji poezije TV Boin kao i Tv emisijama C.G i regiona.Dobitnica Priznanja i Zahvalnica od strane RTV.
Kao tekstopisac-autor je mnogih pjesama u izvedbi poznatih estradnih umjetnika.Nastavlja dalje stazom koja se zove ljepota slova.
LJUBAV I SNOVI
Kao da mi duša ne osjeća tijelo,
Ko u ono naše prohujalo vrijeme
Otrgle se strasti negdje odvojeno;
Iza nas po noći plešu naše sjene.
Pred očima slike sred mrkle noći,
Zamislim se tako u tugu duboko.
Zaboravu ne dam ni iskricu plama,
Dok udahe brojim zarosi mi oko.
I pitam se često sa kime si sada,
Da li nekad samo i pomisliš na me.
Da li bjesmo ljubav ili samo snovi,
Dok nijemo gledam mjesec iz tame.
Pitaću i zvijezde onako iz daleka,
Dok u bolu duša sa željama grca.
Putnik bez pravca što korake nema,
Čije srce noćas u djeliće puca.
TEBI MAJKO
Samo ti si majko znala,moju sreću da prihvatiš.
Sve od sebe ti si dala,da razumiješ i da svatiš.
Ti si i svaku suzu majko,prepoznala prije oka.
Kad mišljah sam šutim,tebe imah za svjedoka.
Nježno rukom češljala si,uvojke u moje kose.
Drugom rukom mazila si,moje male noge bose.
Kad sam tužan dolazio,pitala si šta me boli.
U zagrljaj tvoj se svio,samo majka tako voli.
Često sam sapleo se,puteljcima naše njive.
I staru bluzu isprljao,tarabe su kažeš krive.
Kako majko ti si znala,svakog trena kako mi je.
I kad kiša padala je,kažeš sunce će da grije.
Sve si moja stara mati,tako fino uvijek znala.
Često puta na kapiji,ti si mene sačekala.
U skute si držala me,kad ogrijeva bilo nije.
U toplini zaspao sam,to ljubav majke grije.
Prisjetim se kraj prozora,često noću ti bi stala ,
Ne vidjeh ti suze majko,al’ bolno si uzdisala .
I tako si mati moja,sa jutarnjim prvim zrakom.
Vrući hljeb ispekla mi,da ne budiš me korakom.
A ja sam ti stara moja,često puta budan bio.
I jastuk -svjedok mi je,koliko sam suza lio.
Mrzim zimu ledena je,sve oluje i duģe kiše.
Ti si majko tad otišla,ne vidjeh te nikad više.
Često mi se želja javi,da te sanjam mati mila.
I ispričaš mi tvoje boli,kada si me ostavila.
U sobici stare kuće,prokišnjava svake zime.
Kapi kiše bolno jeknu,dok govore tvoje ime.
Ko mi može sada reći,dal ‘ je život tako zao.
Jer jedina ti si majko,kojoj sve sam vjerovao.
ODAGNAJ MI ČEŽNJU
Pusti me da spavam u naručju tvome,
da snivam o nama što još niko nije,
i pusti da duša počiva u želji,
dok je nježno tvoje srce dodiruje.
Pomiluj me dragi kao da me voliš,
predji preko kose prstima ti mekim,
zagrlimo našu nestvarnu istinu,
odavno smo pošli mi putem dalekim
Odagnaj mi čežnju umilno i tiho,
zagrli mi damar nek mi sreću grije,
otrgni mi misli makar na trenurak,
jer ljubav bez snova to ljubav i nije.
MI SMO KAO ABUZENZE
Najljepše su zore,sa mirisom tvojim.
I med što se pije,sa usnama mojim.
Zagrljaj tvoj nježan,opija me cijelu.
I drhtaje naše,po srcu i tijelu.
I magle se skrile,u oblaku dima.
Samo u visine,mene tamo ima.
Ne vidiš ni traga,mog krila u letu.
Koja li je ptica,draga cijelom svijetu?
Rascvjetale bašte,šarenilom boja.
A dobro znadem,dal’ sam dušo tvoja.
I miris se posvud,naokolo širi.
Najljepša je ruža,tu gdje su leptiri.
Svo bogatstvo svijeta,nisu dani sneni.
Već ljubav u dvoje,koja dušu plijeni.
Ukrast ću ti misli,srce voljet,zna.
Mi smo kao abuzenze,dušo ti i ja.
AKO SANJAŠ POŠALJI MI SNOVE
Moje sunce u oblačnom danu,
bez tebe mi tužna zora svanu
Sunce moje ti ne voliš kiše,
srce pati duša mi uzdiše.
Ako sanjaš pošalji mi snove,
probudi mi neke nade nove.
U trenu nek me tvoj san prati,
ja ću budna sve to prepoznati.
Kad s’jeseni žuti list opane,
ogoljele tužno viju grane
I sjaj sunca medj’ njima ušeta,
voljet ću te ja toplinom ljeta.
Tad ću tiho svojoj duši reći,
nije bilo nade našoj sreći.
Ako sanjaš pošalji mi snove,
nek me tješe makar noći ove