Dragica Radojević – Beograd SR Srbija

Dragica Radojević

 Biografija:

RADOJEVIĆ DRAGICA, rodena u Crnoj Gori- Bare Kraljske-Kolašin.

Živi i radi u Beogradu od 1985god.

-Modni dizajner

-Internacional Marketing  Direktor u firmi

,,ENERGETIX“ .

Model-Agencije Select.

Bavi se samostalno humanitarnim radom pod sloganom ,,OD SRCA SRCU!

Piše poeziju,ljubavnu,dečju,rodoljubivu idr…

U pripremi za štampu knjiga ljubavne poezije,,TRAGOM SRCA“.

Dobitnik vise priznanja,povelja i nagrada za humanitarni rad.

Brend ,,Od Srca Srcu  i poeziju,od kojih su

PRVI OSKAR SRBIJE,

BEOGRADCKI POBEDNIK.

BREND GODINE i mnoge druge!

RODNI KRAJU MOJ

Čeznem za tobom, goro moja.

Za izvore tvoje i proplanke.

U srcu čuvam, iz detinjstva, usnule noći tvoje i

jutra svježa tvoja.

Komovi usnuli moji,

dva oka zelena moja,

na vama mi se pogled  kao led topi.

Koliko puta šetah po Ljubanu,

koliko sam puta vodu pila sa

bisernih izvora tvojih?

Dome moj topli,

što ćutiš? Koga čekaš tako sam?

Bezbroj se puta u tebi

čula dečja graja.

I glas roditelja mojih,

 braće i sestara.

Sada samo tišina u tebi odzvanja..

Petrovačo moja, još me mirisom mamiš.

Kao u srećne dane,

ispred kuće stojiš, čekaš,

i od stoleća više.

Ko vojnik na staži, sve nas dočekuješ,

svima ponudiš hlad i odmor

za umorna pleća naša.

Rodna grudo moja, čujem,

kao Vuk zavijaš.

Samoćom me svojom zoveš,

očekuješ, čezneš, čujem te.

Doći ću ti, žurim u zagrljaj tvoj topli,

rodno mjesto moje…

KAKO BEZ TEBE

Kako iz duše da te istrgnem  kad si uz srce prirastao?

Kako ću u mislima bez tebe,

kad si se u njima urezao?

Dušu i srce i sve svoje,

tebe posvetih i dadoh.

Kako sad i čemu da vjerujem, kad i ti

odlaziš, moja poslednja nado?

Dizah te do zvezda i plavog neba,

celom svetu te opisah,

a sada venem, padam poput jesenjeg lista.

Kako priznati sebi i duši

da ceo svet mi se ruši

i da će mi srcem zavladati tama?

Ne želim mrak,

ne želim biti sama.

САЊАЈ

Вечерас спавај

најлепшим сном.

Уснулом душом маштања.

Небо звездано,

покривач нека ти буде.

Звезда Даница, јастук

од свиле.

Загрли бескрај.

         Сањај, сањај.

Вјетар свирац, на уво нека ти свира успаванку,

с’ мора плавих дубина.

Месец зрацима нежно

лице да ти милује,

нек срце спава у тишини милине.

              Сањај, сањај.

Усни шта душа ти жели

и хоће.

Све жеље и тајне у сну испуни.

Милуј и љуби, само теби знано лице и очи.

Што не би могао без

уснуле ноћи.

            Сањај, сањај.

На кревету, облаку од памука,

језди

кроз љубавне чаролије.

А кад сване и сунце гране,

нестаће снова, нестаће магије.

Сањај, још мало, сањај.

ЧЕКАМ ТЕ

Кад се угаси у оку жар,

утихну месец и звезде,

душа ишчезне негде у бескрај,

чекајући тебе,

у моме срцу одзвања стрепња,

руке празне, раширене,

чекају –

можда ћеш доћ, кад будем заспала,

у освит зоре беле.

Јастук те меки поред мене чека,

саткан од снова,

од маштања,

и пољубац наших загрљаја,

од суза и праштања.

Само да знаш – бићу ту,

увек, чекаћу,

на истом месту залазећег сунца.

Можда се сетиш мога чекања,

и схватиш,

већ једном,

колико сам те волела?

PLAMEN LJUBAVI

Kažeš prelepo miriše kosa tvoja.

Zelene oči,kao smaragda dva,u njima plamen ljubavi sija.

Suze su tvoje jezera bistra.

Duša ti kao kosmosa prostanstvo,u tebe osjaj zvezda sija,

Nemogu zagrliti tvoju dušu i Srce,

Koliko ljubavi u njima ima.

A ja sam samo,nezna žena,puna ljubavi,za života dva.

Čekam da mi dođeš da te srcem zagrlim,

Sa tobom snove ostvarim.

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *