Biografija :
Irena Jovanović je rođena u Zaječaru 1971. godine. Diplomirala je u nivou Mastera na Fakultetu Primenjenih Umetnosti i Dizajna (FPUD) u Beogradu, na smeru Dizajna keramike i porcelana. Živi i radi u Zaječaru kao slobodan umetnik i poeta. Član je ULUS-a i ULUPUDS-a u Beogradu. Imala je do sada dvadeset samostalnih izložbi: keramičkih skulptura, crteža figuracije i apstrakcije, kolaža i akvarela apstrahovanih pejzaža. Učestvovala je u puno grupnih izložbi i u radu mnogih likovnih kolonija. Poeziju piše od druge godine fakulteta. Pesme su joj objavljivane u časopisima:
„Razvitak“, „Кrajinski vidokrug“, „Buktinja“, „Bdenje“, „Arte-stih“… i u zbirci „Pesnički tragovi Zaječara“ izdatoj 2023.godine. Piše i poeziju na engleskom jeziku, i po konkursu s interneta izdavača Inner Child Press iz SAD-a joj je izašla prva knjiga poezije na engleskom jeziku pod nazivom „Let It Be“, i može se nabaviti preko njihovog sajta:
(https://www.innerchildpress.com/irena-jovanivic.php). Svoju poeziju na oba jezika postavlja na svoju fejsbuk stranicu, a 2014. godine osniva Ženski poetski klub „Vlat“, koji je ponovo aktivan i okuplja veliki broj članica. Odnedavno je u Zaječaru osnovala ogranak pri Savezu Književnika u Otadžbini i Rasejanju, i sada je predsednik ogranka SKOR-a za Zaječar.
RUŽIČASTA SVITANJA
Svako jutro
pred izlazak sunca
nebo postaje ružičasto
Oblaci poput pregršti
rasutih latica
svetlo roze ruža
istočnim horizontom haraju
Svojim rasporedom odaju
kakav će, u biti, biti
budući, nailazeći dan
Obzorje počinje da
liči na bajku iz snova
eh, kada bi život bio
takva bajka
A zatim je tu sudba dodala
i latice jarko roze božura
da ukrasi lepotu
Nebo je tako ružičasto sada
kao rascepljena lubenica
puno slasnih preliva
bez ptica-košpica
koje još spavaju
Šta zatim sledi… kao i uvek
taj kratkotraj krasote
nezaustavivo bledi
jer napreduje jutro
I sunce se neumitno uzdiže
izviruje preko ivice pejzaža
i dalje, lagano, izlazi
ponad brda u daljini
Oblaci su izbledeli blago
nebo je promenilo tonalitete
i sedef je kao u školjci
pružio biser – sunce…
KAUZALNE KLAUZULE
KAKVOĆE
Kaćune i kukurek
kamelije i karanfile
krinove i klasje
kišne kapi krase;
kantarion i kadulja
kaloper i kičica
kraj košnica se kočopere;
kupine kod kladenca
u kotlini kras
kesten i kedar kiseonik kriju
kreja krcka u krošnji;
kad kročim u krhki krajolik
koloplet krasnih kolorita
kolekcija kompleksnih kreacija
koegzistencija u korenu kontemplacije
kohezija u koktelu koincidencija
u knjizi kolektiva kosmogeneze
klorofilno, komplementarno
krucijalna je kohabitacija
Kruška i kajsija
kupus i karfiol
kapitalni kapacitet
kaloričnih kvaliteta
u koloseumu kombinacija
koktel kolaboracija
u kotarici klikće
Kivi, kokos i kakaovac
konkretizuju kakvoće
kontrastiraju krotko –
kompresovani kurioziteti
u kvocijentu kulminacije
Kudravi kukuruz
kinoa, kornišon
krastavac, kelj, kušam
konzumiram kvintesencije
konzistentno konzerviram;
komuniciram s kristalima
kriptonit i karneol kliču
korpusu kultivara
u komoditetu konačnice
kartografije konzum kolaža
korisnog i ključnog –
koncizno komentarišem:
kumulativni koncentrat
krucijalno klasifikovanih
kvanutm kompetencija
PESMA KOJU NIKO NIKAD
NIJE ČUO NI VIDEO
Pesma koju
niko nikad
nije čuo ni video
krije se u meni
sažeta u celosti
tajna nad tajnama
veličanstvena misao
izuzetnog trenutka
postojanje samo
svetlost svetlosti
svesnost svesnosti
duša duše
neizreciva, neobjašnjiva
pesma neopisiva
reč u reči
stih u sebi
ja u meni
čudo Božje
jesam li
reč?
PLES MANDALA
Fragmenti vrhunskih mandala
plešu u fraktalnom nizua
moja se stvarnost umnožava
u objedinjenju ideja beskraja
i sunce se pretvara u mandalu
i šifru i kod za portal večnog
mozaici od kristalnih suština
oblikuju neopisiva jastva
i sve se suštine survavaju
u unutrašnjost velikog jednog
celine večne stvarnosti
iz koje isijavaju lepote
kao odrazi božanstvenosti
skrivene u svemu postojećem
u tihim oblastima stvarnosti
fragmenti vrhunskih mandala
plešu u fraktalnom nizu
NOVO RAZREŠENJE
Opojne melodije
nekih drugih svetova
kaplju mi u um
Androgena, univerzalna
kosmogonična
sa Andromede
grgoljim svoje andrmolje
Pominju Atlantidu
Atlasa, Antigonu
Atenu
ali nebesa mi šalju antenu
za neka druga mesta
Kristali me dozivaju
Akvamarin i Azurit
anđeoska plavetnila
Arkturijanske bajke
Apači kažu postoje
izvanzemaljska bića
antedeluvijski spisi
skrivaju fine aluzije
Amenhotep i Akhenaton
klanjaju se Bogu Sunca
Amon Ra uz sebe
u ruci drži Ankh
Aum je univerzalni zvuk
auditorijum odobrava
aristokracija aplaudira
apsolutu i apostrofiranju
Od opojnih melodija
izdvajam jednu
koju tražim i koja me
istinski pogađa
a to je:
asinhrono auričko rešenje algoritma
za izlazak iz automatizma
autističnog materijalizma sveta