Lidija Malović – Kostolac, Srbija

Lidija Malović

BIOGRAFIJA

 Godine 2016.te, na prijavljenom učešć u Italiji  PREMIO DI VIDEO POESIA “LA VOCE DEI POETI” II Edizione 2016 LECCE 16 dicembre 2016. – na medunarodno manifestaciji, čija je tema bila MIR U SVETU, osvojla je prvo mesto u sekciji ,,foto-poezija’’ i treće mesto u sekciji ,,video-poezija’’, kada su u pitanju učesnici iz Srbije. U februaru 2020.g. na konkursu ,,FOREIGN AUTHORS WINNING THE VII EDITION OFINTERNATIONAL AWARD „CITY OF GALATEO – ANTONIO DE FERRARIIS“ – osvojila je drugo mesto za priču esej kada su u pitanju učesnic iz: SERBIA – BOSN – CROAZIA – MACEDONIA – MONTENEGRO , RACCONTI – PRIČE.  Od 2019. počasni je član fondacije ,,TAKEC’’ u Bitolju – Republike Makedonije, od koje je dobila zlatnu plaketu kao ,,Avtor na bezvremenska poezija’’; fondacija Dimitar Dimitrovski dodelila joj je i nagradu ambasadora savremene poezije u Makedoniji; dobitnik je specijalne nagrade na Međunarodnom festivalu romske poezije,,Tamo gde Sava ljubi Dunav’’ za unapređenje i negovanje svetske književnosti i itd.

 Zbog dostignuća u kulturnom i humanom radu – dodeljen joj je sertifikat Munir Mezyed fondacije iz Rumunije. Takođe, Regina Resta kao predsednica internacionalne asocijacije VerbumlandiArt iz Leća, Italija  – učinila je isto.

Misli da svoju bibliografiju mogu pisati oni koji su ostavili snažne pečate u kulturološkom i pisanom stvaralaštvu, pa će reći samo još i to da je majka dva divna muškarca. Osim toga – večiti je sanjar i lutalica pod nebom koje jednako sija za sve.

Do sada ima objavljene četiri knjige i slikovnicu za decu.

Ne sme se zaboraviti ni tinjaući žar njenih koloseka i pruga – na kojima je provela 24.g. svoj radni vek. Te pruge su je na kraju ipak odvele na putovanja koja su je mimoišla, a vratila je sebi.

FOTOGRAFIJA IZ VOZA

Još ponekad

napamet mi padne bajka

koju satkasmo od kišnih kapi

na PERONU, i umornom od čežnji,

VAGONSKOM prozoru.

Još ponekad

zamislim moćni let ratnog pilota

što zalazio je u sokak moje nebeske nedođije.

Još ponekad

dozvolim sebi da ne živim među odraslima

– jer su sumorni, otužni i tužni.

Još ponekad

pretvorim se i sama u vojnika

koji traži putokaz do otisaka dečaka u tebi.

Onog – što pritiska nos uz prozor VAGONA

tražeći svoju devojčicu

skrivenu u svakoj slivajućoj kapi.

Još ponekad potražim hrabrog ratnika

u mutnom pogledu sete

sa pozlaćenim maslinjakom

u tvom pogledu daljina.

Još ponekad u sećanju i želji nezaborava

otapam glečere u sumracima tvojih svitanja.

A onda

– shvatim da bajka satkana od kišnih kapi

odavno je zaklana….

(25.novembar 2020.g./23 h.)

INJE U KORI OD SNA

Inje

na pragu čežnje

u kori sna –

zalutalo je

prahom nespokoja

u noć

bez mesečevog krila

zagrljaja

na ranjivu setu

anatemisanih svetova

gde java

odbegla je od snova

priviđenja.

I – zabolela je

kora sna

zbog toplih sećanja

a hladnih nespokoja

u noći čežnje

zalbludelog sanjara.

(13. januar 2010.g.)

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *