Marija Najthefer Popovc- Zrenjanin, Srbija

Marija Najthefer Popov

Biografija: Marija Najthefer Popov (Serbia)

Marija Najthefer Popov was born in Serbia,  on March 11, 1958. Until now, she has been published in more than a hundred joined, domestic and international poetry collections; published in several domestic and foreign journals and translated into several languages.

In 2018 she published the book“ I WRITE A WOMAN”

This poetic volume elucidates on the world of women, as creative, as existence and love, as elegance and meaning that refers to and gives all the colors of life.

The author, within her poetic mission, sees art as a spirit of freedom and lyricism, nature as a trace of that glitter that enables the merging of its elements with the spiritual world.

The author has received many international evaluations and has been translated into many foreign languages.

She is currently preparing for future publications, and is engaged in other synergies, in various cultural magazines and international anthologies.

She lives and creates in Zrenjanin, Serbia.

marijanajtheferpopov@gmail.com

CIGANSKA ČEŽNJA

Garava je moja čežnja

Beonjače bele

Svetli garavo srce

Iz ciganske duše

Vrele

Vileni struna u meni

Drhtava jeza porumeni

Noć me svlači i

Oblači se nebo u tebi

Da se prolije po meni

Preti!

Sklupčana iza te vatre

Pretnju čikam

Bosa po trnju

Okom ko strelom

Bokovima zanjišem

Neke garave vragove u tebi

I čekam

Vreme da te plamen dotakne

Ludilo tvoje

Čadjavo moje

Izuj cipele lutaljke

Reči varaljke

Dodji!

Ne prži me čekanjem…

I KADA TI JEDNOM NEŠTO PRITISNE SRCE

I kada ti jednom nešto pritisne srce

ne veruj da je to bolest

kada te stegne i neda ti disati

ne traži leka zalud

To te negde savest stigla

i pritiska do ne izdržljivog jauka

istog tonaliteta

kao što moja tuga sada

lije niz moje obraze i čeka

preseljenje u tvoje prostore savesti

i ne,ne nadaj se milosti

Sve što povrediš svesno

negde Neko vidi i duplo namiri

radi ravnoteže

štiteći ljubav od čoveka

da je potpuno ne iskoreni

iz ovog Sveta !

EMOTIVNO OSAKAĆENI

Kad presudu prihvatiš

Bez prava žalbe

A zlodelo počinila nisi

Stisni pesnicu

Svom snagom udari grudi

Da prestane da cvili srce

Ili se raspori

Iščupaj ga i baci

Neka ga gaze nemilosrdni

Cinično i uz likovanje

Osakaćeni neemotivci

Kad sam sebi odrediš kaznu

Za nevinost

Stisni se i uspravi junački

Neko će valjda da te shvati

Bezdušnik će da se junači

Prazan,neiživljen bez milosti

Kriva za ljubav

Kriva za doživljenu slast

Kriva što je prepoznala strast

Popila je kao žedj

Kao sahara kišu

Koja joj se desi

Kao prirode čudo

Iza koje procveta pustinjska ruža

A ja kriva

I za tu kišu

I za to čudo

I za ružu

U pustinji niklu

Kriva

Kriva

Tupim zvukom

Kao udarac maljem

U mozak

U neshvatanje

U sred moje podsvesti

Onesvesti me

Klicanje mase

Podržavanje jalovosti

Presude što osudjuje

Života ispunjenje

Davanjem dobijanje

U ime ljubavi

Se odrekli

Skraćenju kazne

Ne očekujući pomilovanje

Od rulje emotivno osakaćene.

AKO ME ODVEDE BEZ POMPE

Ako me odvede bez pompe

I najave

Neka me odvede usnulu

Sa blagošću čednog greha

Na licu od refleksije sna

Koji sam živela

Čitavog svog veka

Bezgrešno grešna

Samo sebi zla

U dobrom nesnalažljiva

U teškom jača od svog imena

Marija,

Marija,

Marijaaaaa…

Moja Marija….

Davno taj poziv priziva

Sledim ga

Tebe,ljubavi ostavljam

U dobru mi ostani,kao što sam ti govorila

Nastavi tu gde ja više nisam mogla

Gde sam izdala

I vas i sebe

Reč kad ne održim

Zar je važno šta me omelo

Nisam smela

Nisam umela

Izdržati do kraja

A tako sam htela,veruj mi

Pali sveću

Nemoj kandilo

Kandilo je za Svete

Dane i trenutke

Naruči cigane

I ćuti

Oni znaju da me isprate

Za svoju dušu

Tad je najbolje….

Za rever zadeni ružu

I sve zaboravi

Osim mog vida

Njega zadrži

Neka ti pogled osnaži

U samoći….

Zovem se Nedodirljiva

Bosonoga frljam zvezde

Po Mlečnom putu

Uz mene je moj verni Haski

Iste smo gene ukorenili

Ne priznajemo granice

Naše je prostranstvo veliko

Kao onoliko koliko obasja Sunce

I pokrije Mesec lukavi

Kupamo se u kristalnim vodama

Sušimo valjanjem po lekovitim travama

I dahćemo na žegama

Do prvih izdašnih izvora

Konjima se za rep vežemo

I letimo ka horizontima

Gde neko svira večito

I pleše čigravo

Pred kućama od šarenih tepiha

Bezbroj ruža u zanjihanim suknjama

I čergarskim vatrama

Odahnemo…..

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *