BIOGRAFIJA:
Prof. Ruki Kočan, rođen 1961. u Crnoj Gori, bivša Jugoslavija. Diplomirao je na Odsjeku za istoriju književnosti naroda i narodnosti bivše Jugoslavije, na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Počasni je Doktor književnosti. Završio Bechler studije – Moderne i Prirodne medicine. ( Komplementarne medicina ) Altruista, duhovni pjesnik, laureat, mislilac i filozof, pisac,- književni kritičar, recenzent i esejist, prevodilac i metafizičar.
Poznati kosmički pjesnik, maestro srca i duše. Bard, – čarolije bezuslovne ljubavi i svjetlosti, – skrivene poetike prirode … Mag i vizionar – metafizičar, neodoljive čarolije tišine, – zvukova vibracija – i kosmičke svjetlosti.
Svjetski pjesnik ljubavi, – šapara srca i duše, i nove naučne, zaboravljene duhovnosti.
Virtuozni pjesnik teslianskog duha, ljubavi i zlatnih struna. – Pjesnik ljubavi i mira.
Zastupljen je kao autor – u velikim prestižioznim, mnogobrojnim svjetskim antologijama, i nosilac velikog broja Zlatnih i Platinastih medalja, povelja, i diploma za književnost, …
Nosilac je Lovorovog vijenca,, sertificata, priznanja /diploma poznatig Kolumbijskog Instituta za kulturu i umjetnist -: Gandijeva nagrada za književnost i mir, Viljem Šekspir, Nelson Mandela, Franc Kafka… Svjetske nagrade Rahim Karim Karimov,… i drugih elitnih priznanja, renomiranih nagrada, i prestižioznih diploma, i pohvala.
Između ostalih, ….Zlatni Ambasador.
Zlatno pero,… Ambasador mira.
Ambasador kulture Svjetske Akademije Književnosti.
Veliki Ambasador UNIJE LATINO AMETIČKIH PISACA (UHE) Dr. Carlos Garrido Chalén….
Član je impozantnog boja uglednih svjetskih foruma, udruženja i poetskih grupa.
Žiivi i radi u Holandiji.
ČARDAK I PJESMA
Probudi seIdila je,…
Dušo moja mila
Mjesečino sjajna
Opet sniježi tamo daleko
U mahali maloj
Krajolikom gdje su
Hladne zime i verige
Nako prazne
Tu kraj ognjišta
Starog
U čardaku vise
Ćutke muče – svoju bol
Hladnoća je
Obraze ujeda
I lete ptice
Golubice
Lete pahulje bijele
Zasipaju poljane
Bregove
Planinske vrhove
Tonovi tišine muziciraju
Otapaju ledenice
Dok vrijeme
Je sadašnje
i harmonija tone u sklad
Sve – sve je samosama tajna
I pjesma duše
Sve – i sve je urođeni
Ritam srca
Šumovi vjetrova – i snjegova
Talasa fotona –
Slika kosmičke ljepote
Hvala ti – o hvala ti Bože
Za jedan život
Za ljubav – što je tu
I tamo daleko – mi budne oči
Snatre u noć
Emocije se bude
Znam i vidjeh
One uplakane oči
Traže snove
Pjesmu srca i duše
Zimsku idilu –
Kosmičku tajnu
Jedno plavo nebo traže
Oči moje čedne
Što zure – u prtinu b’jelu
U matematiku života
U čardak i plamen fitiljače
Čorolijom
Hladno je i reže stud
Te ruke stare
Žele čarape da pletu
To srce bi – led da topi
Sve planine
Pjesmom
Svijet da zagrije
Ako se – jednom probudi
Ona bi sve – ljude da zagrli
Ta duša bi –
Vječno da me ljubi
Zimskom idilom
Srečom – da me obraduje
Da me plaho utopli
Pjesmom u čardaku
I vječno bi da me čuva
Svih slabosti
Virusa i kašlja
Od starosti
I tihog odlaska
Iz Vremena svog
Idilom
Iz čardaka tog.
BIJELI GRAD
Osvrni se, čovječe,…
– Bijelim gradom
i danas vibriraju – zvukovi
čudesnog postojanja.
– Čuda čudesnog.
Svjetlost.
Avangardnim duhom,
istorijskim Novinama, –
bude se skriveni mirisi,
civilizacijskih
pokoljenja.
Plemenite ideje.
Duša, – bajkovito zrači.
Odozgo, – Ovdje i Sada –
tamo daleko,
– dok On spava.
Duša, opet ikri…
Enigmatično svijetli.
Interplanetarana Istina.
Bezuslovna ljubav i moral.
Njegovo srce,…- na krilima etra.
I um, – najtoplije griju.
Svjetionik Univerzuma.
Fenomenalno, i trajno je tu –
Trijumfalna.
Poljima elektromagnetizma …
Leti Njegova Golubica bijela.
Gdje si, Bijeli grade!?
… U paralelnim svjetovima
svjetlosti. – Tišina.
Čarolija trena.
Misteriozno, – kosmičkim
prostranstvom,
– neodoljivo šapuće i snuje….
Kosmičko vizionarstvo,
– srce i duša Bijelog grada…
Empatijom svog bila –
kvintesencijom postojanja,
šarmantno se poigrava.
Galaksijama…..
Filozofija čuda.
On – i magija života.
Mir, – i oči optimizma,..
Vjera i Nada.
Iz Nulte Tačke.
Energija samilosti
i blagoslova.
Mars i Venera.
Sloboda i milosrđe Svemira…,
u Bijelom gradu –
dobročiniteljski,
genijalnim bićem,
i famoznom Spoznajom.
Protiv neznanja…
– Sijaju zraci života.
Tajna prirode…
Protiv mraka.
Protiv bolesti,…
i starosti.
– Simfonija ljubavi.
Protiv neznanja,
– i duhovnog robovanja.
Opijum daha.
Tajna, jedne Golubice.
I Tajna, jednog –
Bijelog grada.
POETIKA BIĆA
Rijeka srca
Ili Nektar riječi
Poetika duše
Budi mi vječnost
I budi mi Sunce
O budi uvijek
Kraj mene
Sjajna lira
I dobar drug
Ljubav srca mog
Muzika
Opijum života
Šapat ljubavi
I biće sve u redu
Bićeš
Golubica b’jela
Pjesma u Pjesmi
Moja Iskra
U plesu
Beskraja
Neodoljiva
Rapsodija sna
Svjetlost
Neka
Tajna veza
Bljeska
Istinsko
Milo
Biće
Kosmičko
Sa zvijezdama
Sklad
Sa jatom ptica
Sa – svjetovima
Bićeš šapat duše
Čarolija
Odnekud
Sa usana
Samurajska
Harmonija
Emocijom nokturna
Poetika neba
I svjetlost
Priča
Zlatnih Struna
Duša umilna
Makar Pjesma
Anđela
Poetika srca
I Ljubav
Bezvremena
ŽELJO MOJA
Čekaj me.
Čekaj me srećo, ….
Kosmičkim beskrajem….
Dušom, …na krilima slobode,…
Vilo, …Kraljice srca.
Bez strahova, vidom i nevidom.
O, o željo, željo moja živa.
Bljesni noćas svjetovima sjenki.
– Radosti i srećo,…
Prhni mrakom,
Željo moja, – od srca do srca,
uzvišena Iskro
nebeskih visina.
I budi mi rapsodija,- harmonije
i sklada..
Bljesni, – Bihor grudom, neodoljiva.
Ljubavi, – željo, – pod prozorom kuće,
knjigom života, – čarobna.
Knjigom smrti, – obožena.
Nurom, – od uzdaha do izdaha.
Nektarima, rode moj.
Čuj me, – čuj me noćas.
Ljubavi, putuj avlijom, i kaldrmom.
Obraduj me Sada.
Zagrli me, – zagrli me
noćas srećo.
Putuj, nebesima.
Svijetlo, moje.
Ah, dušo, – dušo radosna.
Ljubavi, čekam te ja, …
Od rođenha, pa do groba.
Željo, – ljepotice vječna.
Ritmom tišine.
Galaksijama.
Budi zlatna struna svima; – budi
pjevač, – budi vibracija mira i ljubavi.
Blagodarna, pjesmo srca.
Putuj dušo čista, veseli se
pjesmo moja,
Čekaj me igrom, – plesom
sjaja,
svjetlosnih kodova.
Sjećanjima…., makovima.
O, o Stvoritelju dragi,
Ja znam da čekam.
Željo, putuj plamom, …željo
moja živa.
Tu , tu u grudima.
Putuj, Univerzumom.
Moja si mi…
I, tvoj sam ja.
PJESMO MOJA
I, moja si.
Kao oči moje.
K`o sudbina i san.
Dar Boga,
otkrovenja dah.
Objava života.
I ova – Pjesma moja.
Čarolija, kosmička.
Svjetlost srca,
što nikad ne gasne.
Pjesmo moja, iz njedara.
S Neba, – nemiru moj.
Pjesmo, ljubavi moja.
Šapat ognja,
igra plamena.
Roso bistra –
s jorgovana lista.
Vječna li si,
k’o rijeka modra.
Muzika iz sna.
Talasaš mi,
budiš jutra, nova.
K’o more si, neodoljiva.
Raspjevana.
Dar si Boga.
Tiha šutnja, ples i muzika.
Zanos Ljubavi, iz sred srca
plamen, vatra rumena.
K’o misterija.
Biser, Pjesma.
Svjetlost, moja radosna.
O, dušo mila.
Tajna li si.
Inspiracijo, darovna.
To, – srce kosmičko.
Ljubavi, mirisna.
Ružice moja, crvena.
Za mene, i za tebe.
Naša gizdava,
ona pjesma
njedarska.
Čarobna.
Ona suza, vrela.
I, vatra živa, beskrajna.
Pjesma, nad pjesmama.
Ašik, čarobnica mila.
Srce, vječno.
Zanosno.
Evo mene,
Pjesmo, kosmička.
Svjetlosti.
Jedna si, jedina.
Od Zemlje do Neba.
U beskraju tom.
Vanvremenska.
Pjesmo moja,
ružo crvena.
Ljubavi moja.
PREDSTAVLJANJE AUTORA RUKI KOČAN:
Kalipada Ghosh, pjesnik, filozof i književni ktitičar, WB, India
Ruki Kočan je veliki kosmički pjesnik par excellence. On je najveći savremeni pesnik. Njegov svaki tren je dirnut magičnom transparentnošću i sjajem. Od početka do kraja kosmičke pesme, postoji neodoljiva kosmička ljubav i lepota gde se reči kolebaju, a osećanja odjekuju i zvuci spokoja. Harmonija održava harmoniju bez daha, a čežnju i ljepotu bezvremenskom. Tu je ples srca i duše sa savršenstvom zvezdanog jata, Galaksija i kosmičke pesme i neodoljive ljubavi sa savršenstvom do srži. Svaka čast velikom kosmičkom pesniku i bratu 21. vijeka čija će ga poezija ovekovečiti vekovima. Ruki Kočan, moj brat i veliki pesnik prirode i maestro 21. veka. Zaista sam obradovan i zbunjen idiličnom pjesmom ledene zime i snežne planine, sa magičnim dodirom topline i ljubavi prema ljudskim emocijama i osećanjima, uz toplinu zvezda na zimskom nebu. Toplina majčine ljubavi prema svojim dragim i bližnjima je tako divna i dragocjena; i ništa uporedivo sa majčinom ljubavlju, naklonošću i blagoslovom. Pjesma je prožeta ljudskom toplinom, u kontrastu sa hladnom i ljutom hladnoćom zime. Ljudi drhte od hladnoće. Niko osim Rukija Kočana ne može nacrtati perom ledenu zimu i snježnu planinu, ljudskom toplinom ljubavi i privrženosti uz dodir božanskog nadahnuća i entuzijazma. Ruki Kočan je nadaren umjetnik sa magičnim dodirom svog moćnog pera. On diše dahom ljudske topline ljubavi. Stvaranje zimskih idilla sa vizijom planine prekrivene snijegom je tako savršeno, tako magično i tako verno uz snažno i sitno posmatranje, da se priroda podmlađuje mladalačkom bujnošću. ČARDAK I PJESMA je zadivljujuće lijepa pjesma sa idiličnom postavom pejzaža koji pleni naše srce i dušu. Oči našeg uma su širom otvorene s pogledom na pejzaž sa toplinom ljudskog dodira koja izaziva dušu. Svaka čast velikom pjesniku umjetniku Ruki Kočanu za tvoju besmrtnu pjesmu, koja dira i uzburkava žice moje duše i titra moj um i srce, spokojnim i svečanim dodirom integriteta božanske umjetnosti. .