Biografija:
Rođen je u Miljevićima, opština Gradiška u Republici Srpskoj.
Već od osnovne škole živi i radi pretežno u Ljubljani. Nekoliko godina radio je u Beogradu i Zagrebu.
Studij je završavao u Ljubljani i Zagrebu.
Diplomirao na Univerzitetu za političke nauke i stekao naziv diplomiranog politologa. Dodatno je stekao zvanje profesora i stručnjaka iz oblasti zaštite na radu i zaštite od požara.
Obavljao je različite radne zadatke i obaveze od šefovskih do direktorskih.
Godine 1990. je formirao i svoj Institut Prevent, koji svih godina, uz dobru organizaciju do danas, uspešno posluje i finansira značajnije godišnje kulturno-umetničke prezentacije u Ljubljani. Napisao je i izdao 35 stručnih knjiga, od kojih su 4 uvrštene pod slovenske izume (kao naučna izdanja). Napisao je i 88 brošura, zbirku revolucionarnih pesama, četiri zbirke srpskih pesama, zbirku Srpske pesme, Srpske pesme kroz ogledalo istine, Nove srpske pesme zaljubljenih, Srpske pesme između ratova, zbirku pesama „Ključ ljubavi“, zbirku pesama „Ogledalo života“, zbirku pesama „Ljubav u nama“ itd. Vodio je duže vreme i međunarodni pokret »Radi pravilno – radi sigurno«. Dobitnik je različitih domaćih i stranih nagrada, priznanja, plaketa, medalja i znački.
Za vreme otadžbinskog rata humanitarno je pomagao lekovima i sanitetskim mateirjalom bolnicu u Gradišci, Crveni krst u Gradišci i Vojnu bolnicu u Banjoj Luci. Tada to je bilo značajnojer je bolnicama od zapada bilo zabranjeno dostavljanje pomoći. Dodatni problem u ovoj akcijije bio i taj što je gorivo za automobile bilo skoro nemoguće nabaviti. Uz snalažljivost, vozilima sa graničnim kontrolama Mađarske, hvala bogu, skromna pomoć je često stizala.
Bio je glavni inicijator za formiranje Udruženja srpskih književnika u Sloveniji, a bio je i glavni organizator Prve srpske registrovane biblioteke u Sloveniji »Vuk Karadžić« u Ljubljani. Veliki svoj doprinos je nudio i formiranju Saveza srpske dijaspore Slovenije, čiji je bio duže vremena i predsednik. Niz godina uspešno vodi i Podružnicu besplatne pravne pomoći SSDS. Upravo, sa njegovom uspešnom organizacijom, spasao je brojne kažnjene pojedince u Sloveniji u vremenu od deset dobrih godina, da su obavili društveno koristni rad u opšte dobro, za oko 100 godina zatvora. Većinom je to bila naša sirotinja, osuđivana bez advokata, za koje nisu imali novaca da ih plate, kako bi ih branili u sudskim postupcima. Naravno, nisu to bile neke posebne krivične presude, nego prekršaji i slično.. Organizator i pokrovitelj je najvećih uspešnih međunarodnih godišnjih tradicionalnih prezentacija u Sloveniji pod nazivom „Veseli dani srpske dijaspore Slovenije“. Oblikovao je umetnički (profesionalno) za više društava različita priznanja, medalje, plakete i značke.
Na ovim prezentacijama okupljala su se srpska društva iz različitih republika nekad zajedničke SFRJ.
Brojne svoje knjige je poklanjao u humanitarne svrhe, kao i brojna novčana sredstva od prodatih knjiga. Voli svoju veru i kulturu, a druge je razumeo. Upravo kao takav čovek, nudio je različite pomoći svima onima koji su je trebali, a celo vreme borio se protiv kršenja ljudskih prava Srba u Sloveniji, kao najbrojnije (218.000) nepriznate manjine. Desetak godina u mesecu avgustu organizovao je u Ljubljani proteste pred pojedinim slovenačkim ministarstvima, sudovima i tužilaštvom, kako bi ukazao na kršenje ljudskih prava Srba u Sloveniji. Uz dodatne aktivnosti i svoje prijatelje formirao je i prvu srpsku političku partiju u Sloveniji sa nazivom »Socijalna stranka Srba Slovenije i EVROPSKU AKADEMIJU SRPSKIH NAUKA I UMETNOSTI, čiji je već neko vreme i predsednik. Dobio je i zvanje počasnog akademika
Mokre kože
Nedavno sam sa Milicom okolinom šet’o,
beše vruće vreme, stvarno toplo leto.
Stazice su već zarasle, kretasmo se teže,
cvetni miris okolinom, sve lepote veže.
Niz brežuljak Miljevića, žubor Jurkovice,
već stuigosmo i mi do nje, uz osmeh Milice.
Kratke hlače, zatežu joj dosta zgodno telo,
uz razgovor i veselo, njeno lice belo.
Dugmići joj baš na bluzi, podobro se muče,
ističu joj oblik grudi, zateglo ih vuče.
Posmatram je celo vreme i njezino lice,
brzo hoda po stazici, ne znajući šta planira.
Prolazeći kroz šipražje gde skakuću ptice,
al primetih da joj ipak, nešto ne da mira.
Kad smo stigli mi do reke, za ruku me hvata,
tenisice beše naše, prljave od blata.
Povuče me na brzinu u reku kod mosta,
okliznuh se i ja tako, mokar uz nju osta’.
Pripili se mokri tako, baš jedno uz drugo,
tpla voda, mada u njoj nismo bili dugo.
Umokrismo tako, svu odeću lepu,
izađosmo mi iz reke sa jekom u smehu.
Jer ribica jedna mala, vrti se u džepu,
izvadih je bacih vodi, pružih joj utehu.
Na obali Jurkovice, blizu malog mosta,
na sunce smo već skinuli, neki deo od odeće.
Posle beše zagrljaja uz poljupce dosta,
povetarac duva, miris širi cveće.
Prolaznika nije bilo, izuzev leptira,
male ptice iz šipražja, nisu dale mira.
Sedeli smo mi na travi, obale kod mosta,
trenuci nam sreću vežu, uspomena osta.
San
Ove noći želim snove,
da te grlim i izljubim.
Od godine ove Nove,
da bar želje ne pogubim.
Baš tad kad se ti ne nadaš,
da ti strasnu ljubav nudim.
Nestao si bez poljupca da mi daš,
patićemo mi oboje u snovima tim.
Sada slike čuvaćemo naše,
il strateške odluke ostaju.
Sve ideje i u srca staše,
Inovacijama u sunčevom sjaju.
Pa te kroz njih ja privučem sebi,
da nas niko razdvojio ne bi.
Pa od snova da krenemo javi,
u veselju da se sreća slavi.
Taj san želim ko bisere mora,
da nas naša osećanja žele.
Kiti će se i tela i gora,
dok se nežnost uzejamno deli.
Zagrljaj ti ja već duže spremam.
Dok namere za sad druge nemam.
Jer te želim i dušom i telom.
Osećajno sa ljubavlju celom.
Kad sazori
Nešto me strefi, neka uzbuna u telu,
nosim je uvek osećajno u željama.
Posebno voljenu, dragu i veselu,
svraćala je često u snove sama.
Tvrdio bi, da me ugodno pogodi baš ona,
kao neka nebeska strela i osta najdraža.
Pritiska mi ljubav srce, kao neka tona,
Mada nisam imao nekog ljubavnog staža.
Možda je ta ljubav dolazila polako,
željno i sigurno kao godišnje doba.
Istini za volju, zavoleh je baš jako,
još veću zaljubljenost, dala je soba.
Naravno, ljubav ne traži ni vreme, ni mesto,
ona se pojavi tada kada osećanja sazore.
Dakle, ne pojavljuje se baš ni ona često,
i prolista, procveta, kao planinske gore.
Procveta kao poljane u svoje vreme,
kao i sami snovi, ne pojave se često.
Neću skretati više sa ove ljubavne teme,
za nas dvoje nije bitno vreme ni mesto.
Važno je, da nam ljubav srca kuju,
da se lepe želje stvore u veselje.
Za mene uvek tu je, dok misli putuju,
i uvek njeni zvonki glasovi čuju.
Da, božje čudo, ludo je volim,
i život je čudo, lepo je ono ugodno.
Dok često svevišnjeg molim,
znači mi i više, neg’ polje rodno.
Oči plave
Gledale me pokraj Save, jedne oči plave,
ta devojka zgodnog stasa i kose garave.
Pokraj Save šetalo je devojaka više,
Al’ mi samo od njih, ona za me diše.
Posle željnog poznanstva, elektronska pošta,
značajno je, dosta brza i ništa ne košta.
Nakon toga često, šetamo kraj Save,
nikad neću zaboravit’, njene oči plave.
Zagrljene svako veče, čeka klupa mala,
mladalačka ljubav, s’ nama je ostala.
Od poznanstva našeg, plamti ljubav prava,
naše divne uspomene, čuva reka Sava.
Povetarac često duva, pokraj reke Save,
dok ja mrsim kose njene, gledam oči plave.
Zima
Pala magla, leta nema više.
Sad nas češće, posećuju kiše.
Veče žuri, donosi nam tamu.
Pa hladnoća, čeka zoru ranu.
Ugodno je u spavaćoj sobi.
Sve uz dragu i njezine kobi.
Osećanja dižu se ko skala.
Srca biju nisu posustala.
Ubrzo nas i toplota hvata.
Ljubeći se od sata, do sata.
Nema zime, mraz prozore šara.
Prekrila nas posteljina stara.
Već svanjiva, i hladnoća stiže.
Ja voljenu privučem još bliže.
Ustajati, baš nam se i ne da.
Svuda inje i sveće od leda.