ZDENKO ĆURKOVIĆ – ŠIBENIK,REPUBLIKA HRVATSKA

Zdenko Ćurković

BIOGRAFIJA

ZDENKO ĆURKOVIĆ rođen je 21. kolovoza 1960. u mjestu Pasič, općina Duvno (Tomislavgrad), Bosna i Hercegovina. Živi i radi u Republici Hrvatskoj. Osnovnu školu pohađao je u Severinu, a srednju Ekonomsku u Bjelovaru. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Banjoj Luci.

Pisanjem se bavi od osnovne škole, a radove je objavljivao u srednjoškolskom listu „Ekonomac“. U jednom mandatu bio je predsjednik Književne omladine Banja Luka. Objavljivao je u književnim i drugim časopisima („Ekos“, „Glas“, „Putevi“, „Život“, „Petruška nastamba“…) te objavljuje na književnim portalima, elektroničkim časopisima i Facebooku.

Objavio je zbirku pjesama “U ustima plivaju ribe”, kao dio zajedničke zbirke četvorice autora pod naslovom “U usta moždana hljeb pješčani”, u izdanju Književne omladine Banja Luka 1985. (Recenzenti: Irfan Horozović i Milenko Stojičić, BiH). Elektroničku zbirku pjesama „Karijes vremena“ objavio je u izdanju Prodigy published, SAD 2022. (Recenzent: Akademik Prof. Dr. Bajram Redžepagić, Sydney, Australia).  

Njegova poezija zastupljena je u mnogim međunarodnim zbirkama i zbornicima, u projektu HIPERPOEM, Rusija 2022./2023., kao i u pet svjetskih antologija poezije („Suosjećanjem spasimo Svijet“, SAD 2021; „Antologija tisuću pjesnika svijeće nade“, Tunis 2021.; „Tvorci mira“, Indija 2022.; „Ponoć u vrtu mira“, Rumunjska 2022.; „Svijest i transformacija“, Meksiko 2022.). Piše poeziju, prozu, kritičke osvrte i aforizme. Poezija mu je prevođena na engleski, španjolski i makedonski jezik.

Dobitnik je mnogih domaćih, regionalnih i svjetskih nagrada za poeziju. Kolumbijski kulturni institut PJESNIČKA KUĆA Magija i Perje 2022. dodjeljuje mu prestižnu nagradu „Pablo Neruda“, kao najviše svjetsko priznanje Ibero-američke nagrade za međunarodnu poeziju za kulturu, umjetnost i baštinu Latinske amerike te svjetsku prestižnu nagradu „Veliki križ reda kulturne i književne neovisnosti Maria Rosa Parra“.Osvojio je i prestižnu svjetsku književnu nagradu „Rahim Karim 2022“.

Nositelj je počasnih titula: doktor humanosti, bratstva i mira te izvrsnosti, kreativnosti i sofisticiranosti, „Svjetionik ljubavi, mira i radosti“, „Ambasador mira“, priznanja za Međunarodni Dan Mira i „Globalni humanistički vođa“.

Autor GORDANA SARIĆ
MONTENEGRO

Uvaženi ZDENKO ĆURKOVIĆ iz Šibenika, diplomirani ekonomista, viši državni revizor u Državnom uredu za reviziju i pjesnik , od ranog djetinjstva promoter poeziju i aforizama, učesnik mnogih književnih manifestacija, bivši predsjednik Književne omladine u Banjaluci,, član je Udruge KULTURA SNOVA iz Zagreba kao i brojnih Književnih Društava. Njegove pjesme su objavljene u mnogim medjunarodnim zbirkama.
Za poeziju mladih stvaralaca, na X Susretu književne omladine BIH sa pjesmom MRAMORNO VRELO osvojio je prvu nagradu.Takodje je dobio prvu nagradu za pjesmu ČEKANJE na Medjunarodnom takmičenju poezije na FB grupi PISCI I KNJIŽEVNOST. Na Globalnom literarnom Društvu pjesma MAJKA je proglašena za pjesmu dana.
Danas mu predstavljam pjesmu ISPOVIJED koja mi je ugrijala dušu temom o kojoj i ja pišem.
Ova pjesma je odjek pokajanja i krik osviještenog čovjeka, njegov glas razuma koja izranja iz mora ljudskog egoizma i samosvijesti, uznoseći se plemenitim mislima iznad haosa medjusobnih mržnji, bolesti i gladi djece širom svijeta, iznad materijalističkih nazora , oholosti i gordosti moćnih i bezdušnih ljudi.
Pjesnikovo srce je “ uskrsnulo kao Krist” koga obasjava “Božanska milost i Sveti Duh” koji plače nad gladnom afričkom djecom.
Ova pjesma Zdenka Ćurkovića je snažna poruka da samo ljubav i dobročinstvo mogu spasiti svijet.

ISPOVIJED
Kajem se …
jer bio sam egocentrično zrno zlata,
koje se okretalo samo oko svoje osi
– pripadnik mladeži zlatne. Moj tata
elita – i nitko nije smio da pita „Tko si“.

Kajem se …
jer bio sam arogantna zlatna žica,
plemenita ruda tajkunskih roditelja
– sirovina, što su je afrička djeca …
glađu, bolešću i smrću kopala.

Kajem se …
jer bio sam prepotentni proizvod –
artikl interesnih bračnih odnosa,
materijalističkoga nazora produkt i plod,
brend oholosti i gordosti – prepun ponosa.

Kajem se …
jer bio sam eksploatiran i eksploatator,
bez ljubavi – raspršena tek zlatna prašina,
bez empatije – zabludjeli i zaluđeni stvor,
bez emocija – zombi, kiborg, robot, mašina.

Kajem se …
i srce moje napokon uskrsnuše kao Krist,
i vidim, da jedino se Majka okreće oko svoje osi,
i dušu moju konačno obasjaše Božanska Milost,
i Duh Sveti moj plače nad gladnom afričkom djecom
– kada me pitaju „Tko si“.
Autor: Zdenko Ćurković
Šibenik 14.01.2021.

Confession
I regret …
because I was an egocentric grain of gold,
that spun only around its own axis,
– member of golden youth. My dad
the elite – And nobody was allowed to ask „Who are you“.

I regret …
because I was an arrogant golden wire,
a noble ore of tycoon parents
– raw material, that African children…
with hunger, disease and death dug.

I regret …
because I was anprepotent product –
an article of interesting marital relations,
a product and yield of materialistic views
a brand of hubris and loftiness – full of pride.

I regret …
becausei was an exploitee and an exploiter,
without love – just scattered golden dust,
without empathy – a delusional and an infatuated creature,
without emotions – a zombie, a cyborg, a robot, a machine.

I regret …
and my heart at long last rises like Christ,
and I can see, that only Mother spins around her axis,
and my soul is finally illuminated by divine grace,
and my Holy Ghost is crying over the hungry African children
– when they ask me „Who are you“.

Author: ZdenkoĆurković
Transalator: Sven Ćurković

JESAM LI JA „JA“?

Rođenjem … utisnut mi kameni žig na čelo!

Koracima skupljao sam genetske informacije,

prvim dječjim … korak po korak, odvažno i smjelo,

kamen po kamen, po precima kamenim: transkripcije.

Jesam li ja “Ja”, kamen ili pandan Kainova pečata?

Blatio sam svojega brata – proračunatoga gada Blata,

desetljećima po njemu gacao, gazio … – gnječio tâta,

izgradio genom, veliku kamenu gromadu – iz inata,   

personifikaciju Sizifova kamena – guram uz strminu,

proklet jesam od Blata, skitam od kamena do blata,

od blata do kamena, kotrljam tešku kaznu kroz tminu.

Jesam li ja “Ja”, kamen, blato, ili genska replika Blata?

BACAČI NOŽEVA

Pred-adamični čovjek

ubio je mudrost!

Simulacijom crkvenih zvona

sahranio sam sovu.

Mrtvi ljudi među živima

ubili su božanstvenost!

Uz stog sijena sazidao sam peć

– požar je progutao svetost.

Patokracija je ubila pamet!

Na crkvenom zvoniku

lovio sam slobodu

– golubovi su padali na oltar.

Psihopatske elite

konfiscirale su ljudski genom!

Na marginama bezumlja,

bezuspješno sam hvatao

molekule svoga oca, …

obrušile se cigle na glave moje braće

– ubili ih ljudi bez duše!

A braći sam povjerio i srce i dušu –

podmetnuo leđa kao korice za noževe.

Ne, sa mnom nisu putovala moja braća

– već bacači noževa.

DOBRI LJUDI

Časni i moralni ljudi, čovječni i dobri,

ljube Put, Istinu i Život: Oca i Sina.

Lakovjernost im lovina pljuvačici kobri.

U red! Otkupljuju križeve: i braće s visina,

i prijatelja i neprijatelja! Nagonom zmije 

otrovom škrope. Iako oslobođeni vjerom,

okovani su trajnim mutacijama evolucije.

„Moj grijeh, …“. Kaži Oče: Kojim smjerom?   

Moralne nakaze podmetnuše iskonski grijeh,

jer pobožni i pošteni ljudi odgovorno vuku …

svoje i tuđe sudbine. Tako i ja snagom uprijeh –

nositi svoj i druge živote; svoju i tuđu muku

SURI ORAO

Oduvijek preferiram slobodu i demokraciju,

– sirova inteligencija u ptičjoj perspektivi!

Grabljivica perfidno manipulira svaku naciju,

– dinastija suroga orla jedino slobodno živi!

Učiteljica života demonstrirala je sve strane i boje, 

– predator je rastrgao svetu evoluciju na komadiće,

integrirao se u pigmente svih nijansi – u sve boje.  

Gospodar visina – zaštićena svojta, vreba: hrani ptiće,    

konzumira koloniju veću od sedam milijardi!

Zdrava inteligencija tek u mišjoj perspektivi,

– vjekovima u vjeri i pokori, … nada se i radi.

Dinastija suroga orla jedino slobodno živi!

BOŽJI SUD

I jučer i danas ždere moje lice,

čovječnost žrtava svih režima,

iz moje psihe odletjele su ptice,

o … Bože …! Jeli još ljudi ima? 

I jučer i danas živim svoja naličja,

agresije … razorile su čedno lice,

u duši ostala su gnijezda ptičja,

o … Bože …! Jel vratit će se ptice? 

I jučer i danas smrklo ko po zimi,

Sunce preplašeno probija mrak, 

jel sutra osvanut će po ljetnoj klimi,?

zar Božji sud – nužan je iskorak! 

1 Comments

  • Bravo Zdenko 🌹📧🍀

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *