Biografija: Dijana Tiganj
Dijana Tiganj rođena je 06.02.1995. godine u Prizrenu. Osnovnu školu je završila u Trpezima, a srednjoškolsko obrazovanje stekla je u Gimnaziji „Panto Mališić“ u Beranama. Magistrantkinja je na Studijskom programu za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti u Nikšiću, smjer: Nauka o književnosti. Objavila je zbirku poezije „Ulica starih koraka“ i roman „A vrijeme ide dalje“.. Osim pisanjem, bavi se i književnom kritikom i naučnim radom, ali i recenzijom i lekturom ( prevod knjige sa mađarskog „ Metamorfoza“ Eve Petoezi).
Učesnik je i moderator brojnih festivala književnosti, među kojima se posebno ističe: Festival multirkulturalnosti u Luksemburgu 2016. godine, tribina ,, Afirmacija crnogorske književnosti” na Filološkom fakultetu u Nikšiću, tribina ,, Savremeno žensko pismo u bošnjačkoj književnosti” u Petnjici.
Dio je brojnih antologija koje promovišu crnogorsko ženskog pisma, a njena poezija prevođena je na albanski i mađarski jezik.
Trenutno radi kao profesor crnogorskog jezika i književnosti u osnovnoj školi u Beranama (Crna Gora).
1.. Jelovnik za ljubavnike
Vještica sam.
Spremam ti večeru.
Zavešću te.
Poješću ti srce.
Uzimam nož
i režem bilje
kojim ću tu utrobu u
požudu pretvoriti.
Jezikom oštricu kušam.
Kašikom miješam smjesu.
Tučkom ti ponos mrvim
i muški ego gnječim.
Ostaće od tebe samo mrve.
Krpom obrisane
U vrelim tiganju
jezik ću ti ispeći.
Oklagijom ću ti riječi
u tijesto pretvoriti.
Sve će ići glatko.
Viljuškom ću ti oči probosti.
Vidjećeš samo mene
U zarđalom tanjiru serviraću
drugima sliku
naizgled
srećnog para.
2. Kažu – možda je to samo navika
Kažu
Možda je to samo navika
To što osjećam tvoju blizinu
Udaljenu tačno 218 kilometara
Zračnom linijom
Ili nešto više kopnom.
Što gubim dah dok tražimo
Pravu riječ na različitim jezicima
(a zapravo istim)
Da prećutimo istinu koja stoji iza nje.
Što se razumijemo
Dok iznosimo nepremostive jezičke razlike
I rapravljamo se
Je li „volin“ ili „volim“
I što vri krv u venama dok naslućujemo
Odgovor onog drugog.
Kažu
To je samo zabluda
Što prećutimo muzikom i
sa par bezveznih, crno-bijelih fotografija
Sve ono što nemamo hrabrosti
Za reć’
Jer tu su sve te barijere.
Kilometri.
Istorija.
Povijest.
Istine i laži o vjekovima mrtvim i
Ostale razlike koje se pružaju
Između nas
Kao plavetnilo mora
I vrhovi Lovćena.
Hvatajući se kao davljenici
za slamku
Za jedinu stvar koja nas spaja.
Kažu
To će proći…
Pohlepna želja magli vid i počinjemo da im vjerujemo.
Suviše razlika između dva tijela
Koja se nikada nijesu dotakla,
Dok noćima u mislima
Prožimaju se i postaju jedno.
I kako objasniti takvima
Da razlike ne postoje
Sve dok se po otkucajima srca
Različitih jezika
Savršeno razumijemo…
3. Urgentni centar. Koševo.
Dimom cigarete varam bol,
um mi pomračuje.
Tamni ugrušci se kidaju,
svježa krv niz nogu kaplje.
Sestra sa crvenim karminom
Rukom znak pokazuje:
Zabranjeno pušenje.
Bacam cigaretu, zdravom nogom
je gnječim.
Ostaci njeni miješaju se sa mojom krvlju.
Liče mi na zgnječeno tijelo i zamalo
izgovorih molitvu.
Red ispred praznog šaltera sve je duži.
Pauza, šapuću.
Dva sata?!
Bio je to vapaj umjesto pitanja.
Žena ispred mene bebu smiruje.
Dječak je, deset mjeseci.
Temperatura već treći dan ga mori.
Rukama ga ljulja u dronjcima,
pjeva mu uspavanku na čudnom jeziku.
Poljakinja je, kaže.
Njena uspavanka kao da je posmrtna himna,
a plač djeteta je kida.
Pticu zloslutnicu.
Ispred je čovjek u radničkom odijelju,
u rukama prljavim od maltera drži knjižicu.
Bolna grimasa mu je na licu, a rame u zavoju.
Probilo mu željezo mišić.
Zašili mu bez anestezije.
Zaboravila sestra kaže, sad čeka potvrdu za bolovanje.
A zna da mu gazda neće dozvoliti.
Sjeća se kući sirotinje koju treba da nahrani
i rukom sivom briše oči.
Malter peče sluznicu oka.
Pored mene sjede žena sa maramom.
Modre oči sanjivo gledaju prema šalteru.
Usne se pomjeraju. Broji ljude u redu.
Dolazi već treći dan za neku potvrdu.
Mršavim rukama skida maramu sa ćelave glave.
Tumor. Poslednji stadijum.
Rukom mi pokazuje na uvele dojke,
A pogledom broji ljude.
Jedan manje, uzviknu sa nadom,
A njen glas me opeče.
Konačno se otvori šalter.
Hodnicima se razli metež, graja i miris uvele nade.
Dva policajca dovedoše nekog sa rasječenom rukom.
Kriminalac,
kriminalac ima prednost, govore
i pomjeriše Poljakinju sa bebom,
povrijeđenog građevinskog radnika sa malterom na rukama
i ženu koju jede rak.
Gledam lokvu krvi i razmišljam
Koga je potrebno ubiti da bih konačno
došao na red?
4. Oh, jesen
Uvelo lišće na stazama Vilsonovog šetališta svjedočiće
da smo nekada postojali i neki
Mi.
I ozeblo miholjsko sunce zbog kojeg mi je rumen lica oblilo.
Ili je to bilo zbog blizine tvog daha.
Neki glas koji je govorio stihove Gorana Tadića i
„teško mi je jer znam da je i tebi teško…“.
I imigranti čije su nesrećne oči čeznjivo našu sreću gledale
s one strane Miljacke,
vidjevši u našim koracima duh slobode.
Domovinu. I nadu.
Ulični prodavci nakita i smagardne naušnice koje si mi stavio na uši i riječi:
“ Za nju.“
I trag zuba na lijevom obrazu.
Zbunjeni pogled kontrolora nakon bijega iz tramvaja jer nijesmo kupili kartu,
ne jer nijesmo imali,
već jer smo voljeli jurcati držeći se za ruke,
I poljubac koji je prigušio smijeh.
I izdajničko lupanje srca.
Jer sam bila živa. Jer si bio živ.
Jer smo bili Mi.
Zvuci poznate melodije:“ Bio sam jednom novembar…“
Ukus pečenog kestenja i hladni dan novembra,
i moja ruka u dzepu tvog kaputa,
i usne uz tvoje rame.
Oh, jesen tako prokleto sjeća na tebe…
5. Cifre
Nulom se hrani pijani otac.
Jedno. Ne, dvoje djece.
Dva sina čuče u uglu
i igraju se sa četiri crna klikera.
Trudna žena u stomaku osjeća
treće dijete.
Bezlični trup biće sa pet udova.
Šest godina trpi batine,
svaka joj je zla maćeha.
Sedam dana krije svoja stidna mjesta
i gleda djecu.
Svakom na licu osam rana.
Osam sestara.
U glavi misli :
Još mjeseci devet.
6. 6. Bila sam
Dijete što te sanjalo.
Djevojčica što te pred kućom čekala.
Sestra koja te molitvom čuvala.
Tvoje rebro.
Trbušna plesačica na čijim bokovima je počivao tvoj mir.
Ljubavnica.
Konkubina koja se pretvarala u požudu.
Pokajnica.
Grješnica.
Majka koja te u mukama rodila.
Robinja šta se pred tvoje korake prostirala.
Usputna zabava između dva dima.
Gorak ukus u ustima i gadljiva grimasa.
Amnezija.
Poništena poštanska markica.
Bila sam.
Nekad.