Biografija Gordana Saric
GORDANA SARIĆ,profesor i pjesnik iz Nikšića, objavila je 20
knjiga.Njene pjesme o slovima uče se u drugom razredu Osnovne
škole.Dobitnica je mnogih regionalnig i svjetskih nagrada i
četverostruka je ambasadorka kulture i mira u Rumuniji, Indiji,
Filipinima i Svjetskom Forumu za kulturu i umjetnost palestinskog
pjesnika Munira Mezieda.Ovogodišnji je šampion Evrope proglašena u
Rumuniji od strane Svjetske Unije pisaca.Ima veliki broj nagrada i
priznanja iz Srbije,Hrvatske,Bosne, sa Kube,iz i Alžira,Italije,
Indije,Španije,Meksika.Dobitnica je svjetskih zlatnih medalja za pjesme
o miru.Kao pjesnikinja ljubavi život je posvetila umjetnosti, kulturi i
humanizmu.
METAFORE
Kao leptir sa krilima bijelim
slijećem na cvjetove riječi i simbola
pa sa mjesečinom njihov nektar pijem
što će biti izvor moje pjesme bola.
Pjesme u koju čarobna misao uranja
što sa beskrajem se žudi sliti
i biram niti nježne ko blagost svitanja
u koje ću čežnje moga srca sviti.
Grlim metafore u sjajnoj noći toj,
u njihovom naručju najljepše snivam
i budim se s pjesmom gdje moj sliven je poj
da ti je sa biserjem suza darivam.
MOGLI SMO
Mogli smo da se ne sretnemo,
ne osjetimo radost ruku sjedinjenih,
dodire tajne ne doživimo
i ne poželimo povratak nada izgubljenih.
Mogli smo da se mimoidjemo,
zaklonimo iza tišine snene
i prodjemo jedno kraj drugog nijemo
kao davno prohujale sjene.
Mogli smo da ne bi želje uzdrhtale
što skupila je sve kapi nesanica
i žar misli čežnje ustreptale,
mogli smo, da ne bi čarolije srca.
ZNAM DA ME ČEKAŠ
Ogrnuo si me toplinom sunčeve zjene,
ugrijao dušu tkanu od usamljenosti
i razgrnuvši oblake u očima zatočene
privio me u krilo nježnosti.
Geizir vrelih čežnja u magiji toj
negdje u srcu davno presušio,
potekao je kroz svaki damar moj
I cijele mi grudi zanosom oblio.
Misao na tebe jezdi mjesečinom
dok plete se treptava noćna sjen
san odlazi za bliskošću tvojom
što daljinom tka sjajni veo njen.
Znam da me čekaš pogleda ustreptalog,
pred tom slatkom strepnjom bojazan se sliva
i zastajem koraka nesigurnog,
dok duša uzalud čar poljupca sniva.
NE BUDI MI DALEKO
Ni jednog trena daleko mi ne budi
U meni se zauvijek nastani
Budi moj svijet bez boli i studi
Da čarobnim plamom bljesnu mi dani.
Proljeće misli uzdahom rascvjetaj,
Iz srca izvadi sunce i svjetlost budi
Duši tople boje ljubavi daj
I nježnošću poljupca me probudi.
Nadahni me riječima na plimi uzdaha vrelih
Šapući rime srcem rasplamsalim
zaustavi dah nemira,spokoj duši mi daj
i ostani u meni s leptirima bijelim.
NAŠ ŽIVOT
Nikada mi nisi o ljubavi govorio,
ni kazao da voliš me beskrajno,
riječi si negdje duboko krio
kao blago čuvao ih tajno.
Nisi govorio, al svakog si trena
uz mene ko treptava sjenka bio,
bdio nada mnom andjeoskog oka snena
i božanskom me ljubavlju volio.
Osjećao si dušom mene punom
sva moja čuvstva treptava ko sunce
i vezao me magičastom silom
za tvoje zlatom izatkano srce.
I ničeg drugog bilo nije
sem našeg života od svjetlosnih niti
gdje bila sam cijelo tvoje nebo
a moja si zvijezda bio samo ti.
NA RASKRSNICI
Želiš da me u naručje na srce sviješ
Postelju mi prostreš na toplim grudima
I duboko negdje u mislima skriješ
Da me u tebi svakog trena ima.
Od tananih osjećaja plamom izatkanih
Sljubljenim sa drhtavom željom tom
I pogledima magijom vezanih
Pleteš maštanje u zanosu svom.
A ja sa čuvstvima tajnih snova
I srcem gdje vječna teče čežnja
Na raskrsnici burnih i strasnih vjetrova,
Ko trska se lomim, ustreptala, nježna.
DOK SNIJEG PAHULJAMA VIJE
Dok snijeg lagano pahuljama vije,
bjelina granje u naručje svija,
u toplom domu nježno privijeni,
bliskošću zborimo sreća, ti i ja.
Godine su splele vijenac od biserja,
vrijeme proteklo tihom rijekom snova,
a mi sa božijim blagoslovom
beskrajnu ljubav živimo iznova.
Svaku moju želju,misao i treptaj,
tvoja topla duša osjeti i grli,
a brižnost ko sunčanih zjena sjaj,
na krilima lakim mojoj duši hrli.
Ko anđeo nada mnom plamnim okom bdiješ,
uz mene si svakoga i časa i trena,
a ja srcem svim tvojim srcem živim
i svakim sam dahom uz tebe ko sjena.
Dok snijeg lagano pahuljama vije,
bjelina granje u naručje svija,
čudesna radost naše duše grije
što smo zajedno sreća, ti i ja.
NA PERONU
Sretosmo se na peronu dok se tiho veče budi
I oči nam zasijaše čudastvenim plamom,
prosuše se želje davne niz drhtave naše grudi
a duša se s dušom sasta u pogledu samom.
Spojiše se oči žarne leptirovim treptajima
iskra sjajna magičasta poput bljeska munje sinu
I obasja srca žudna biser tajnom zatočena
Pa ponese vrelim dahom rumen nebu u visinu.
Ruka ruci sama krenu, nebo se rasplamsa,
Svaki dio srca predade se uzdisaju
a žudnja ko cjelov topla grudi zatalasa
I utonu bezvremena u plamenom tom beskraju.
Naših čežnja zatočenih spadoše okovi
pustismo osjećaje da govore sami
al u času čarobnome dodjoše vozovi,
svako svojim podje, nestasmo u tami.
ŽIVOT JE TREN
Život je tren na časovniku vječnosti
vrijeme teče i nema svoju luku
nosi nas ko bujica silovite strasti
zato žurno pružimo jedno drugom ruku.
Život je prolazna stanica s glasom odlazaka
gdje se sreću prijatelji, ljubavi i boli
i čekaju vozovi puni tajnih čežnja
da nas vode tamo gdje se nježno voli.
Putujmo bez prestanka putevima nada,
radimo sve što nam duši godi
i dok se ne ugasi plam naših svitanja
ne zaboravimo put što ka sreći vodi.
Predajmo se snovima, želji i ljepoti,
blistavosti neba stvorenog za nas,
pustimo sve prošlo i to što će biti
volimo se i živimo danas.
ČEŽNJA
Dok muzika zanosna svu dušu opija
uz trepet svijeća mjesečevog sjaja
žudim za plamom magijskog pogleda
i čarima nečijeg toplog zagrljaja.
Ta čežnja u meni duboko skrivena
nikada me napustiti nije htjela
brižno me ko majka uz sebe čuvala
i sa nježnim mislima nada mnom bdjela.
Još me prati ko sjena lakokrila
u očima stotinu zvijezda pali,
uzdrhtalom srcu daje leptirova krila
dok me sa snovima nose nade vali.