Славка Божовић – Никшић, Црна Гора

Biografija:

Slavka Božović je rođena u Nikšiću, Crna Gora, gdje živi, radi i stvara. Završila je Ekonomsku školu. Od djetinjstva je uživala u kulturnim djelatnostima kao član različitih recitatorskih i glumačkih sekcija. Pisanjem poezije bavi se od rane mladosti. Piše i na engleskom jeziku. Radovi su joj zastupljeni u brojnim domaćim, regionalnim, evropskim i svjetskim antologijama i zbornicima i prevedeni su na više svjetskih jezika. Njena poezija ima značajnog učešća i u elektronskim časopisima, domaćim i stranim sajtovima, kao i na radio frekvencijama gdje je slušana na svim meridijanima. Dobitnica je i brojnih značajnih nagrada na takmičenjima i festivalima, kako na lokalnom i regionalnom, tako i na evropskom i svjetskom nivou.

Do sada je objavila dvije samostalne zbirke pjesama „Kofer duše“ i „iskra u oku“, a i za treću zbirku koja će se zvati „Koraci nostalgije“ rukopis je spreman.

LUG ZA OSLONAC

Ja sam sestra Mjeseca i Sunca

Ta svjetlost svakom ne godi

Nebo mi prati korak srca

Zagonentim stazama što vodi.

I kad se zora nadamnom nadvije

S empatijom ispijam rosu

I kad mi tama leća prekrije

Zvijezde  mi  se usele u kosu.

U džepu duše plam luče nosim

Grmljavina mi ne prija

Licemerne vjetrove ne podnosim

Refleksijom spletke razbijam.

Katkad mi kiša imponuje jako

Toliko, tek da se odmorim

Da glamur sjaja obnovim polako

Sa vetrenjačama da se izborim.

Bog mi je za rukav ukvircao i keca

Blagodarim mu na dug

Pa kao sestra Sunca i Mjeseca

Za oslonac sam savršen lug.

LJETO U SAO PAULU

Sjećaš li se ljubavi

u Sao Paulu smo se sreli

tu smo se zavoljeli

i jedno divno ljeto proveli.

Pod svetiljkama velegrada

zagrljeni kovali planove

svetlucala je naša nada

dahom prizivajući Bogove.

Bogatom florom smo se šetali

u rijeci Tieti se kupali

od papira barkice pravili

u egzotici Sera da Kantariera uživali.

Na stopalima još osjećam

pijesak sa Sera do Mar

i kao amajliju čuvam

školjku, sa obale okeana dar.

BOEM

Na grivi vjetra si došao

Pred kapijom duše zastao

Dveri krletke otvorio

Nemušto, bez kucanja ušao.

Bukete Sunca mi donio

Usne na usne spustio

Ne znam ko mi te poslao?

Ljubav si moja postao.

Na tople grudi si me privio

Pjesmom mi rane liječio

Tvoja boemska ljubav me opila

Kao vino da sam popila.

S tobom sam mjesečinu obrala

Mojim te boemom nazvala

Dolaskom si mi ozvjezdao snove

U pisane sam te smjestila mitove.

AKO TI JAVE

Ako ti jave da sam umrla

Reci da nisam, ne znam to ja

Kaži im da sam tiho otišla

Čekati te na obali vječnoga sna.

Ako ti kažu da sam nestala

Reci im, nije, oči ih varaju

Kaži, ona se u sazvežđu preselila

Anđeli je srebrnim plahtama pokrivaju.

Reci im ljubavi, da sam zaspala

U maloj barci kosmičkog mora

Da sam ti tajna u srcu ostala

Kao žamor, nepresušnog planinskog izvora.

Ako ti jave da sam umrla

Ne daj oku, tugom da potamni

Kaži im, duša joj je kao nebo prostrana

Ozvjezdanim slovom sa nebesa sjaji.

PLETISANKA

Nebo potka, prsti žica

Snove plete od uranka

Uplete i osmjeh s lica

Neumorna pletisanka.

Osnova joj čista duša

Danonoćno ljubav plete

Dok disanje svoda sluša

Leptiri joj na dlan slete.

Po pamuku neba tanka

Lakoprsto kupi svice

Misli štrika pletisanka

S usana joj poju ptice.

Plaho zađe poput laste

Te uhvati recku sunca

Šum izvora dahom nađe

Prikači ga za rub srca.

Dok vjetrovi snove tuku

Za jarbole mustre kači

Sidrom veže ih za luku

Iz grudi joj ponos zrači.

Whisper of the Winds

It was a timeless love

an unfortunate circumstance separated us.

The pain in my heart poured out

by fate the branches of my soul are disfigured.

I loved him like my eyes

he was my whole world

I lost the sun and the spring with him

I can’t breathe, I’m dying like a flower.

God probably loved him more than me,

that’s why he took it from me.

My happiness flew like a dandelion,

So instead of love I drank a cup of bitterness.

And my life stopped, it’s not like a river,

I try but his shadow follows me,

The winds bring the ancient promised words:

„My love, only death can separate us“!

 Your talisman

I don’t care that I’m far away

At the door of your soul is my spirit

I pass through your veins like rivers

In my heart, the key is yours.

I am your morning and I am your day

I’m in every movement

For yesterday, for today for tomorrow I am a dream

I am your amulet your talisman.

And I don’t care that you are far away

Know that your sadness hurts me

Because I’m there, somewhere your somebody

Who genuinely, timelessly loves you.

Your heart is like a sarcophagus

It’s the perfect place for me

I know that I am especially dear to you

And that I took the throne in it.

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *